U prostoru Dvorane biskupa J. J. Strossmayera, 24. travnja 2026., održano je gostujuće predavanje pod naslovom „Od digitalne tiranije do digitalnog blagostanja“, koje je održala izv. prof. dr. sc. Ana Jeličić. Predavanje je uvodno najavio izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, koji je u kratkom obraćanju istaknuo važnost teme te predstavio predavačicu i njezin znanstveni rad.
U svome izlaganju prof. Jeličić otvorila je pitanje utjecaja suvremenih digitalnih tehnologija, osobito umjetne inteligencije, na čovjeka i društvo. Naglasila je kako živimo u vremenu tzv. „onlife“ stvarnosti, u kojoj se briše granica između stvarnog i virtualnog života, što duboko utječe na ljudsku percepciju istine, odnose i identitet. Poseban naglasak stavljen je na problem informacijske preopterećenosti i širenja dezinformacija. Predavačica je upozorila na fenomen „filter mjehurića“, u kojima korisnici primaju samo njima prilagođene sadržaje, što dodatno otežava razlikovanje istine od laži i produbljuje društvene podjele. U nastavku je istaknula kako digitalne tehnologije sve više utječu na međuljudske odnose, potičući otuđenost i zamjenu stvarne komunikacije interakcijom s umjetnom inteligencijom. Kao primjer navela je sklonost mlađih generacija da radije komuniciraju s chatbotovima nego s vršnjacima. Značajan dio predavanja bio je posvećen različitim oblicima „digitalnih tiranija“, među kojima su informacijska tiranija, tiranija prisutnosti, sigurnosti i algoritamskog upravljanja. Posebno je istaknuta opasnost manipulacije putem algoritama koji oblikuju ponašanje, stavove i odluke korisnika, često bez njihove svijesti. Predavačica se osvrnula i na etičke izazove umjetne inteligencije, uključujući narušavanje privatnosti, prikupljanje osobnih podataka te razvoj tehnologija koje mogu simulirati ljudske odnose. U tom kontekstu upozorila je na pojavu digitalnih klonova, chatbotova i virtualnih surogata koji stvaraju privid bliskosti, ali bez stvarne međuljudske odgovornosti i reciprociteta. Posebnu pozornost posvetila je i novim oblicima nasilja u digitalnom prostoru, uključujući manipulacije, govor mržnje i rodno uvjetovanu diskriminaciju koja se reproducira kroz algoritme i digitalne sadržaje. U završnom dijelu predavanja otvoreno je i pitanje tzv. digitalne besmrtnosti – mogućnosti da se na temelju digitalnih tragova nakon smrti osobe stvore njezine virtualne replike. Time se, kako je istaknuto, otvaraju nova antropološka i etička pitanja o identitetu, dostojanstvu i granicama tehnologije. Predavanje je zaključeno promišljanjem o potrebi razvoja digitalne pismenosti i etičke odgovornosti u korištenju tehnologije, uz naglasak da tehnološki napredak mora biti u službi čovjeka, a ne obrnuto.
