U Dvorani biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu u utorak, 17. studenoga 2026. godine, svečano je predstavljen zbornik radova Duc in altum – Duc in vertiginem, posvećen đakovačko-osječkom nadbiskupu metropolitu i velikom kancelaru Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, mons. dr. Đuri Hraniću. Zbornik je objavljen u povodu triju značajnih obljetnica koje nadbiskup obilježava tijekom 2026. godine: 65 godina života, 40 godina svećeništva i 25 godina biskupske službe.
Svečanost je organizirao Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, želeći na osobit način izraziti zahvalnost nadbiskupu Hraniću za njegov dugogodišnji doprinos teološkoj znanosti, svećeničkom odgoju, pastoralnom djelovanju i životu akademske zajednice.
Zbornik su uredili prof. dr. sc. Ivica Raguž i izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, a okuplja 38 znanstvenih i stručnih radova koje potpisuje 49 autora iz različitih akademskih i crkvenih sredina. Radovi su raspoređeni u dvije tematske cjeline, Practica i Speculativa. Prva je posvećena praktično-pastoralnom djelovanju Crkve, dok druga donosi teološka, biblijska, dogmatska, povijesna i duhovna promišljanja. Zbornik također sadrži životopis i opsežnu bibliografiju nadbiskupa Hranića.
Sam naslov zbornika nadahnut je njegovim biskupskim geslom Duc in altum – „Izvezi na pučinu“, kojemu su urednici pridodali izraz Duc in vertiginem, odnosno poziv na ulazak u „svetu vrtoglavicu“ pred dubinom Božjega otajstva. Time je simbolično povezana teološka dubina s izazovima i odgovornostima pastoralne službe.
U uvodnom dijelu programa posebno mjesto zauzelo je sjećanje na nadbiskupove studentske i znanstvene godine u Rimu, tijekom kojih je na Papinskom sveučilištu Gregoriana pripremao doktorsku disertaciju. Pročitano je sjećanje prof. Ivana Šarčevića na njihove rimske susrete u vrijeme Domovinskoga rata, osobito na nadbiskupovu zabrinutost zbog stradanja rodnoga Cerića i njegov odnos prema ljudskoj patnji. U tom je svjedočanstvu Hranić predstavljen kao nenasilan i otvoren čovjek, koji se pred zlom snebivao, a pred ljepotom i dobrotom divio. Time je svečanost, održana uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te žrtvu Vukovara i Škabrnje, dobila i snažnu spomeničku dimenziju.
Teologija koja je postala služba
Jedan od urednika zbornika, izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, u izlaganju naslovljenom „Teologija koja je postala služba“ osvrnuo se na povezanost nadbiskupova znanstvenog rada i njegova kasnijega pastoralnog djelovanja.
Polazeći od doktorske disertacije Čovjek – slika Božja u učenju Ivana Pavla II., obranjene 1993. godine na Papinskom sveučilištu Gregoriana, Vulić je istaknuo kako ona nije bila tek početak znanstvene karijere, nego je odredila temeljne naglaske cjelokupnoga nadbiskupova djelovanja.
U tom je smislu izdvojio pet povezanih područja: evangelizacijsko poslanje utemeljeno na dostojanstvu čovjeka kao slike Božje, sinodalnost i zajedništvo kao stil crkvenoga upravljanja, pastoral braka i obitelji te djelatnu ljubav, cjelovitu viziju čovjeka izraženu kroz socijalni nauk i katehezu te razboritost i odgovorno razlučivanje u upravljanju Crkvom.
Naglasio je kako se u Hranićevu djelovanju ne mogu odvajati teolog i pastir, jer se njegovo teološko promišljanje postupno pretočilo u konkretne oblike crkvenoga služenja. Posebno se osvrnuo na promicanje sinodalnosti, važnost zajedništva vjernika, brigu za obitelj, katehezu, katoličko školstvo i socijalno poslanje Crkve.
Zaključujući izlaganje, Vulić je istaknuo da se nadbiskupovo razumijevanje čovjeka kao slike Božje očituje ponajprije u odnosu prema drugome, osobito prema onima koji se nalaze na društvenim marginama.
Nakon osvrta uslijedila je glazbena izvedba skladbe U trešnjinom vrtu Diane Shpylove, koju je na harfi izvela Veronika Lemishenko.
Zbornik kao portret teologa i pastira
Zbornik je potom predstavila njegova recenzentica, prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar, koja je naglasila da objavljena knjiga predstavlja mnogo više od zbirke znanstvenih radova. Prema njezinim riječima, riječ je o svojevrsnom portretu čovjeka koji je svoj teološki poziv trajno povezivao s pastoralnom odgovornošću.
„Riječ je o teologu koji je postao pastir i pastiru koji nikada nije prestao biti teolog“, istaknula je.
Predstavljajući sadržaj zbornika, osvrnula se na širok raspon tema kojima se autori bave, od teološke antropologije i sinodalnosti do kateheze, odgoja, socijalnoga nauka Crkve, kanonskoga prava, pastorala obitelji, palijativne skrbi i suvremenih izazova poput umjetne inteligencije.
Posebno je istaknula nadbiskupov doprinos katehetskom djelovanju, uključujući dvadeset godina služenja na čelu Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju, poslije i novu evangelizaciju, te njegovu trajnu zauzetost za promicanje katoličkoga odgoja i obrazovanja.
Podsjetila je i na nadbiskupovu bogatu pisanu ostavštinu. Bibliografija priložena zborniku obuhvaća više od petsto bibliografskih jedinica, među kojima su znanstveni i stručni radovi, pastoralna pisma, poruke, homilije i urednički prilozi.
U drugom dijelu svojega obraćanja s. Nela Gašpar predstavila je i rezultate reakreditacije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, istaknuvši kako je stručno povjerenstvo 17 od ukupno 24 vrednovana standarda ocijenilo potpuno ispunjenima, dok je preostalih sedam ocijenjeno zadovoljavajućima. Povjerenstvo je preporučilo izdavanje dopusnice za sljedećih pet godina.
Zbornik i rezultate reakreditacije opisala je kao dva dara iste akademske zajednice njezinu velikom kancelaru, naglašavajući važnost njegove dugogodišnje podrške razvoju Fakulteta.
Nakon izlaganja prof. dr. sc. Veronike s. Nele Gašpar uslijedila je izvedba skladbe U zagrljaju prirode skladateljice Lise Vandersmissen, koju je na harfi izvela Veronika Lemishenko.
Znak zahvalnosti akademske zajednice
U ime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu okupljenima se obratio dekan, izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin.
Govoreći o značenju zbornika, istaknuo je kako knjige mogu otkrivati dubinu čovjekova duha, njegovih traženja i životnoga poslanja. Zbornik je pritom opisao kao „malenu biblioteku velikih pripovijesti“ i svojevrstan duhovni, intelektualni i pastoralni portret nadbiskupa Hranića.
Naglasio je da dvije tematske cjeline zbornika, premda različite po svojem pristupu, čine jedinstvenu cjelinu jer se teološka misao i pastoralno djelovanje međusobno nadopunjuju.
U ime akademske zajednice dekan Pažin zahvalio je nadbiskupu za blizinu, razumijevanje i povjerenje kojima prati rad profesora, studenata i djelatnika Fakulteta, istaknuvši kako zbornik predstavlja izraz poštovanja i zahvalnosti za sve što je učinio za razvoj đakovačkoga teološkog učilišta.
Posebnu zahvalnost uputio je urednicima Ivici Ragužu i Borisu Vuliću, autorima radova, recenzentima i svima koji su sudjelovali u pripremi i objavljivanju zbornika.
Potom je uz urednika Boris Vulića svečano uručen zbornik nadbiskupu Hraniću.
Nadbiskup Hranić: „Ali na tvoju riječ bacit ću mreže“
U završnom obraćanju nadbiskup Đuro Hranić zahvalio je Bogu, akademskoj zajednici, urednicima, autorima i svim suradnicima koji su svojim radom, podrškom i zajedništvom pridonijeli njegovu svećeničkom i biskupskom poslanju.
Posebno je istaknuo da biskupska služba nikada nije djelo pojedinca, nego plod suradnje svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika. Zahvaljujući svima na suradnji, strpljivosti i razumijevanju, otvoreno se osvrnuo i na vlastite slabosti, propuste te izazove s kojima se susretao tijekom službe.
Govoreći o značenju svojega biskupskog gesla Duc in altum, podsjetio je kako ga je izabrao 2001. godine, nakon imenovanja pomoćnim biskupom, kao izraz povjerenja u Kristovo vodstvo i spremnosti na suradnju u evangelizacijskom poslanju Crkve.
Osvrćući se na proteklih 25 godina biskupske službe, priznao je kako su u tom razdoblju postojali trenuci ispunjenih, ali i praznih mreža, radosti i uspjeha, kao i bolnih iskustava, razočaranja i osobnih kušnji.
Upravo se u tom iskustvu, istaknuo je, krije i dublje značenje naslova predstavljenoga zbornika. Poziv na pučinu ne znači samo otvorenost prema novim mogućnostima i izazovima, nego i suočavanje s vlastitim ograničenjima, odgovornošću te neizvjesnostima koje prate biskupsku službu.
Nadbiskup je pritom progovorio o velikom broju očekivanja koja se stavljaju pred biskupa, potrebi donošenja teških odluka i odgovornosti koju one nose. Naglasio je kako se upravo u takvim okolnostima na poseban način otkriva važnost zajedništva, blizine i međusobne podrške.
Zahvaljujući okupljenima na iskazanoj pažnji, istaknuo je da mu zbornik i sama svečanost predstavljaju snažno ohrabrenje za daljnje služenje.
U tom je duhu, povezujući početak svojega biskupskog poslanja s današnjim trenutkom, ponovno izrazio spremnost odgovoriti na Kristov poziv riječima apostola Petra: „Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“
Na završetku je zahvalio svima koji su sudjelovali u nastanku zbornika, kao i okupljenima koji su svojim dolaskom iskazali blizinu i zajedništvo. Izrazio je vjeru da Bog svojom milosrdnom ljubavlju nadopunjuje ljudske slabosti i ograničenja te uputio blagoslov svima nazočnima.
Svečano predstavljanje zbornika Duc in altum – Duc in vertiginem tako je, uz akademski prikaz bogatoga teološkog i pastoralnog djelovanja nadbiskupa Đure Hranića, postalo i prigoda za zahvalnost, osobna sjećanja te promišljanje o služenju, odgovornosti i zajedništvu u životu Crkve. Nakon predstavljanja zbornika uslijedio je svečani domjenak.