U srijedu, 11. ožujka 2026. godine, u dvorani biskupa J. J. Strossmayera Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu održan je znanstveni kolokvij pod nazivom „Sveti Franjo Asiški: 800 godina prisutnosti u duhu Crkve i svijeta“.
Sudionike je na početku pozdravio izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, prodekan za nastavu i studente Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu koji je tom prigodom uputio i posebnu čestitku pomoćnom biskupu đakovačko – osječke nadbiskupije Ivanu Čuriću povodom obljetnice njegova biskupskog ređenja iz 2019. godine . Kolokvij je održan u sklopu Tjedna franjevačke duhovnosti, u organizaciji Studentskog zbora.
Samom početku programa prethodila je molitva koju je predvodila s. Ana Umiljanović, izmolivši Franjinu Pjesmu stvorova.
Uvodnu riječ uputio je prof. dr. sc. Šimo Šokčević, prodekan za znanost i međufakultetsku suradnju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Naglasio je kako se kolokvij održava u godini kada se obilježava 800. obljetnica smrti sv. Franje Asiškog. Riječ je o svetcu koji i osam stoljeća nakon svoje smrti ostaje jedna od najprepoznatljivijih osoba kršćanske povijesti, čiji je život snažno obilježio duhovnost Crkve, ali i širi kulturni prostor europske povijesti.
Podsjetio je kako je sv. Franjo živio na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće, u vremenu velikih društvenih promjena, te kako je svojim jednostavnim, ali zahtjevnim životom obilježenim siromaštvom, bratstvom i nasljedovanjem Krista privukao mnoge ljude. Njegova duhovnost, istaknuo je, nadahnjuje i danas te potiče teološko, povijesno i duhovno promišljanje.
Nakon uvodne riječi uslijedilo je prvo predavanje koje je održao prof. dr. sc. fra Ivan Šarčević, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Fra Ivan je dugi niz godina predavao pastoralnu teologiju i katehetiku na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a danas djeluje u franjevačkom samostanu u Beogradu. U svom znanstvenom i pastoralnom radu posebno se bavi pitanjima religijskog jezika, odnosa vjere i sekularnog društva, političke teologije, ekumenizma te međureligijskog dijaloga.
U izlaganju pod naslovom „Susret Franje Asiškoga i sultana: oči u oči s neprijateljem“ fra Ivan Šarčević govorio je o povijesnom susretu sv. Franje sa sultanom tijekom križarskih ratova, istaknuvši kako je riječ o događaju koji i danas izaziva snažne rasprave i različita tumačenja. Naglasio je kako taj susret otvara važnu dilemu: smatra li se dijalog s drugim i drukčijim prijetnjom vlastitom identitetu ili upravo putem njegova produbljenja.
Predavač je istaknuo da je sv. Franjo jedan od rijetkih kršćanskih svetaca koji je u kontekstu sukoba i neprijateljstva odlučio stupiti u izravan susret s muslimanskim vladarom. Taj je susret, naglasio je, i tada uznemiravao suvremenike, pa i same franjevce. Ipak, u franjevačkoj tradiciji ostao je snažan simbol otvorenosti, dijaloga i hrabrosti da se i u vrijeme sukoba traži susret s drugim čovjekom.
Fra Šarčević podsjetio je kako franjevačko pravilo posebno potiče braću da idu „među Saracene i nevjernike“, što svjedoči o snažnoj misionarskoj i dijaloškoj dimenziji franjevačke karizme. Upravo u tom svjetlu, zaključio je, susret sv. Franje i sultana može se promatrati kao poticaj za promišljanje odnosa prema drugima i drukčijima i u suvremenom društvu.
Nakon toga uslijedilo je drugo predavanje koje je održao izv. prof. dr. sc. Daniel Patafta, povjesničar, teolog i svećenik s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. U izlaganju pod naslovom „Sveti Franjo u Crkvi i za Crkvu“ govorio je o mjestu i značenju sv. Franje Asiškoga u životu Crkve.
Predavač je najprije ukazao na potrebu ispravnoga razumijevanja srednjega vijeka, naglasivši kako to razdoblje nije „mračno“ i zatvoreno vrijeme, nego prostor velike duhovne i intelektualne dinamike iz kojega su proizašle mnoge institucije i ideje koje oblikuju europsku kulturu do danas. U takvom povijesnom i crkvenom kontekstu, istaknuo je, pojavljuje se sv. Franjo Asiški.
Patafta je naglasio kako se Franju ne može promatrati izvan Crkve jer je njegova karizma duboko ukorijenjena upravo u crkvenoj zajednici. S jedne strane Franjo se oblikuje unutar Crkve i u njoj pronalazi svoj duhovni okvir, dok s druge strane Crkvi donosi novu snagu i svježinu evanđeoskog života, podsjećajući je na izvornu jednostavnost i radikalnost nasljedovanja Krista. Upravo zbog toga sv. Franjo ostaje trajni izazov i poticaj Crkvi da u svakom vremenu iznova otkriva temeljne vrijednosti evanđelja.
Zadnje predavanje održao je doc. dr. sc. Ante Bekavac na temu: „Franjo Asiški – što možemo naučiti za autentičan kršćanski život“. U izlaganju je istaknuo kako život sv. Franje predstavlja trajno nadahnuće za življenje evanđelja u svakodnevici.
Naglasio je da se Franjina duhovnost temelji na radikalnom nasljedovanju Krista, koje se očituje u jednostavnosti, slobodi, siromaštvu i poniznosti. Upravo susret s Kristom, istaknuo je, preobrazio je Franjin život i potaknuo ga da evanđelje ne bude samo riječ nego konkretan način života.
Predavač je također upozorio na izazove suvremenoga društva obilježenoga ravnodušnošću, gubitkom ideala i slabljenjem etike zauzetosti. U takvom kontekstu, naglasio je, primjer sv. Franje koji poziva kršćane na autentično svjedočenje vjere, na izgradnju odnosa, blizinu prema drugima te kulturu susreta i bratstva.
Zaključno je istaknuo kako Franjin život i danas pokazuje da se istinska obnova Crkve i društva događa ondje gdje se evanđelje živi jednostavno i dosljedno, u povjerenju u Boga i služenju bližnjima.
Kolokvij je zaključen riječima prof. dr. sc. Šime Šokčevića, prodekana za znanost i međufakultetsku suradnju KBF-a, koji je zahvalio svim sudionicima na njihovom doprinosu i angažmanu te istaknuo kako Franjo možda nije iza sebe ostavio neki sustav misli, ali je zato njegov život i njegova dosljednost u življenju evanđelja glavna poruka svima nama.
