Proslava Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta 6.11.2026. u Đakovu započela je misnim slavljem u katedrali kojega je u zajedništvu s nadbiskupom mons. dr. Đurom Hranićem predvodio mons. mr. Ivan Ćurić, đakovačko-osječki pomoćni biskup. U koncelebraciji su bila šesnaestorica svećenika, profesora s KBF-a i uzvanika na slavlju.
„Započinjemo svetu Euharistiju, spomen i posadašnjenje našega spasenja u Kristovoj smrti na križu i njegovu uskrsnuću. To je temelj naše životne radosti koja rasvjetljava i ovaj današnji dan – slavlje 220. obljetnice ustanove i našega Sjemeništa i filozofsko-teološkoga učilišta, danas Katoličkoga bogoslovnog fakulteta čiji dan proslavljamo“, rekao je na početku misnoga slavlja biskup Ivan. Izrazio je potom radost zbog zajedništva svih nazočnih, počevši od nadbiskupa mons. dr. Đure Hranića, velikoga kancelara KBF-a, predstavnika Sveučilišta u Osijeku, drugih crkvenih učilišta iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, cijele akademske obitelji KBF-a u Đakovu: s dekanom izv. prof. dr. sc. Ivicom Pažinom, prodekanima, svim profesorima, djelatnicima i studentima, osobito diplomantima. Radost je izrazio i zbog zajedništva s Bogoslovnim sjemeništem: rektorom dr. sc. Stjepanom Radićem, odgojiteljima, bogoslovima, kao i svim svećenicima i uzvanicima.
Započinjući svoju homiliju biskup je istaknuo: „Pupilla oculi – Zjenica oka. Upravo je tim brižljivo izabranim riječima blagopokojni nadbiskup Marin, od koga smo se jučer oprostili i čije smo tijelo ukopali u kripti ove katedrale naslovio svoj proglas o 200. obljetnici (1806. – 2006.) Bogoslovnoga sjemeništa i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Zjenica oka! Ono, čija je vrijednost tako dragocjena, o kojoj mnogo toga ovisi, a u isto je vrijeme tako nježna i osjetljiva. I nije nadbiskup Marin, zajedno sa svima nama, samo prigodice tako mislio o toj dvostrukoj „zjenici“, već je njegovo trajno uvjerenje bio stav da je – kako je znao govoriti – dan 6. studenoga 1806. zlatnim slovima upisan u našu povijest. Stoga je u svima poticao zanos utemeljitelja, biskupa Antuna Mandića koji s nesmanjenom ljubavlju i pri kraju svog zemaljskoga puta oporučno svjedoči da mu je ta ‘zjenica’ na srcu, ‘zjenica’ koja je ove godine prispjela do 220. obljetnice svoga postojanja i djelovanja.“
Potom je protumačio poruku navještenih biblijskih čitanja, osobito evanđeosku prispodobu o „nepoštenu upravitelju“. „Upravitelj je bio svjestan svoje trenutne situacije i iskoristio ju je da spasi budućnost. To je pouka, kaže Isus, i „sinovima svjetla“. Oni koji žele ući i baštiniti Božje kraljevstvo moraju se svojim sadašnjim životom usmjeriti prema istini, razumijevanju i doživljaju svoga zajedništva s Bogom, ne čekati! To s Učiteljem i Pastirom Kristom u svijetu navješćuje zajednica Crkve, uključena u konkretne prilike u kojima ostvarujemo svoje živote“, naglasio je biskup Ivan.
U spomenu na nadbiskupa Marina Srakića mons. Ćurić je rekao: „Osobito je nastojao – ne samo uključiti, nego se uvelike i osloniti – baš na zajednicu našega Fakulteta u djelu Biskupijske sinode, započete u predvečerje Duhova 1998., s pitanjima koje je on tada istaknuo, a koja su trajno aktualna: ‘Crkvo, tko si? Što bi morala biti? Kako bi mogla postati ono što bi trebala biti – da bi odgovorila na znakove vremena, na očekivanja i zahtjeve svoje vlastite zajednice i cijelog svog naroda koji ulazi u novo razdoblje svoje povijesti?’ I danas svi osjećamo taj snažni vjetar ‘epohe promjena’, s toliko novih mogućnosti, ali i tako brojnih izazova. U tom svjetlu razumijemo i službu našeg nadbiskupa Đure, čijega se srebrnoga biskupskoga jubileja ove godine spominjemo. Ne tek radi spomeničkoga slavlja, već znajući da nam je u zajedništvu s njim, sada u našem vremenu, ‘izvesti na pučinu’, kako nas Krist sve poziva, a potiče i sinodska obnova cijele Crkve, na koju je pozvao blagopokojni papa Franjo, a nastavlja i novi papa Lav XIV. Ne zaboravimo – u tom je djelu izvanredno značajna uloga crkvenih učilišta, kako je to snažno već naglasio Završni dokument Sinode 2024. godine.“
Homiliju je zaključio slikom ‘vrata’, čijem je bogatom simboličnom značenju za kršćanski život nadbiskup Marin posvetio svoju homiliju u slavlju zatvaranja velikoga, milenijskoga Jubileja u đakovačkoj katedrali na Bogojavljenje 2001. godine. Na kraju je biskup Ivan dodao: „I spomenom na našeg nadbiskupa Marina otvorimo ‘vrata’ vjeri, nadi i ljubavi. A dobro znamo: Kristov je to put – prepun utjehe, mira i radosti.“
Pjevanje na misnom slavlju predvodio je zbor studenata KBF-a pod vodstvom maestra Ivana Andrića, uz orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić”
Program proslave Dana KBF-a nastavljen je svečanom akademijom u Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice.
Tajnica fakulteta Tihana Kuterovac pozdravila je sve prisutne i otvorila program svečane akademije. Na događanju su prisustvovali dekani, prodekani i pročelnici fakulteta i odjela Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Zatim je slijedilo izvođenje himne Republike Hrvatske, koju je izveo studentski pjevački zbor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu pod ravnanjem maestra Ivana Andrića.
U ime Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i rektora prof. dr. sc. Drage Šubarića čestitke je uputio prof. dr. sc. Robert Raponja, prorektor Sveučilišta. Istaknuo je kako je Dan Fakulteta prigoda za osvrt na njegovu bogatu povijest i akademsku tradiciju, ali i za promišljanje njegove suvremene uloge i odgovornosti u obrazovanju, znanstvenom istraživanju te duhovnom i kulturnom životu zajednice.
Naglasio je kako je Katolički bogoslovni fakultet jedinstvena sastavnica Sveučilišta, čija se posebnost očituje u povezanosti akademskoga znanja, kršćanske duhovnosti i humanističkih vrijednosti. U vremenu ubrzanih društvenih promjena, tehnološkoga razvoja i brojnih nesigurnosti, takva povezanost ima osobitu važnost. Pritom je istaknuo da sveučilište nije samo prostor prijenosa znanja i stjecanja stručnih kompetencija, nego zajednica koja promišlja čovjekovo dostojanstvo, slobodu, odgovornost i njegovo mjesto u društvu. U tom je kontekstu posebno naglasio doprinos teologije akademskoj zajednici, koja podsjeća da znanstveni napredak treba biti praćen etičkim promišljanjem, duhovnom odgovornošću i brigom za čovjeka.
Osvrnuo se i na poslanje Fakulteta u obrazovanju budućih svećenika, teologa i intelektualaca koji će svojim znanjem i djelovanjem sudjelovati u oblikovanju Crkve i društva. Uz poznavanje teoloških istina, istaknuo je važnost sposobnosti razumijevanja čovjeka, slušanja drugoga, dijaloga i svjedočenja vrijednosti koje nadilaze osobne interese. Među temeljnim vrijednostima koje Fakultet njeguje izdvojio je dostojanstvo ljudske osobe, slobodu i odgovornost, opće dobro, solidarnost, zajedništvo i izvrsnost.
Posebno je istaknuo važnost dijaloga i njegovanja kulture susreta u društvu obilježenom podjelama i različitim svjetonazorima. Naglasio je kako vjera i znanost, duhovnost i kultura, tradicija i suvremenost ne moraju biti suprotstavljene, nego njihov susret može pridonijeti novim spoznajama, boljem razumijevanju i stvaralaštvu. Govoreći o humanističkoj i duhovnoj dimenziji sveučilišnoga obrazovanja, istaknuo je važnost kulture, umjetnosti, filozofije i teologije u promišljanju čovjekova postojanja i njegova traganja za smislom, istinom, ljepotom i dobrotom.
Na kraju je zahvalio nastavnicima, znanstvenicima, djelatnicima i studentima na njihovoj predanosti i doprinosu poslanju Fakulteta, istaknuvši njegovu važnost ne samo za akademsku zajednicu nego i za kulturni, društveni i duhovni identitet ovoga prostora. Čestitku je zaključio željom da Dan Fakulteta bude prigoda za ponos na dosadašnja postignuća, ali i poticaj za nove iskorake u znanstvenoj izvrsnosti, duhovnom radu, međusobnom poštovanju i otvorenosti prema svijetu.
Nakon toga nazočnima se obratio državni tajnik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih prof. dr. sc. Nikola Mrvac, koji je u ime Ministarstva uputio iskrene čestitke povodom Dana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, a osobito diplomanticama i diplomantima te dobitnicima nagrada i priznanja.
U svom je obraćanju istaknuo važnost sveučilišta kao prostora slobodnoga istraživanja, kritičkoga promišljanja i otvorenosti prema novim spoznajama. Naglasio je kako teologija akademskoj zajednici donosi osobito važna pitanja o smislu, savjesti i dostojanstvu ljudske osobe, koja postaju posebno značajna kada stečeno znanje treba pretočiti u odluke koje utječu na druge ljude.
Oslanjajući se na evanđeosku prispodobu o kući sagrađenoj na stijeni, državni tajnik istaknuo je važnost usklađenosti riječi i djela. Podsjetio je kako se vrijednosti koje se poučavaju i zagovaraju trebaju očitovati u svakodnevnom radu, odnosu prema studentima i kolegama te u znanstvenom istraživanju i vrednovanju. Posebno je naglasio da se povjerenje u akademskoj zajednici gradi poštenjem, poštovanjem dostojanstva svakoga čovjeka i spremnošću na međusobno slušanje.
Osvrnuo se i na odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ, osobito u suvremenom digitalnom prostoru, u kojemu se objavljeni sadržaji mogu sačuvati i prenositi dugo nakon njihova nastanka. Istaknuo je važnost provjeravanja istinitosti informacija i promišljanja o posljedicama koje riječi mogu imati za druge. U tom je kontekstu posebno spomenuo umjetnu inteligenciju, naglasivši kako ona olakšava stvaranje tekstova, ali odgovornost za provjeru izvora, razumijevanje poruke i njezine posljedice i dalje ostaje na čovjeku.
Obraćajući se diplomanticama i diplomantima, čestitao im je na postignutom uspjehu te ih potaknuo da stečeno znanje pretvore u oslonac drugima, bilo u nastavnom, pastoralnom ili drugom radu s ljudima. Pritom je istaknuo važnost ustrajnoga učenja, poniznosti u prepoznavanju granica vlastitoga znanja, suradnje s kolegama i spremnosti da se svakom čovjeku pristupi s razumijevanjem i strpljenjem.
Zaključujući svoje obraćanje, državni tajnik podsjetio je na evanđeoske riječi: „Žetva je velika, a radnika je malo“, istaknuvši važnost potpore onima koji svoje znanje i vrijeme posvećuju služenju drugima. Izrazio je želju da znanje koje se razvija na Fakultetu ostane trajno povezano s istinom, smislom i dostojanstvom svakoga čovjeka te je svima čestitao Dan Fakulteta, poželjevši mnogo uspjeha u daljnjem radu.
Nakon obraćanja državnog tajnika, nazočnima se obratio mons. dr. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit te veliki kancelar Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U uvodu je izražena posebna zahvalnost za njegovu očinsku brigu i potporu Fakultetu, uz čestitke povodom 65. rođendana, 40. obljetnice svećeništva i 25. obljetnice biskupstva.
U svom je govoru nadbiskup Hranić istaknuo duboku povezanost vjere, teologije i razuma, naglasivši kako teologija nastoji vjeru, nadu i ljubav izraziti na razuman način. Pritom je istaknuo da vjera i Crkva nisu protivnice razuma i znanstvenoga istraživanja, nego da teologija ima važno mjesto u akademskoj zajednici, osobito u promišljanju čovjeka i njegova dostojanstva. Osvrnuo se i na povezanost teologije s prirodnim i društvenim znanostima, ističući kako znanstvena istraživanja i stečeno znanje upućuju na red i smisao koji nadilaze čovjekovo neposredno iskustvo.
Poseban dio obraćanja posvetio je blagopokojnom nadbiskupu mons. Marinu Srakiću, kojega je istaknuo kao jednog od ključnih graditelja i utemeljitelja današnjega Fakulteta. Podsjetio je na njegov dugogodišnji rad na razvoju teološkoga učilišta, još od vremena kada se filozofsko-teološki studij odvajao od Bogoslovnoga sjemeništa, kada je Srakić bio izabran za prvoga rektora studija. Posebno je istaknuo njegovu brigu za knjižno blago i razvoj knjižnice, svjestan njezine temeljne važnosti za djelovanje svake ozbiljne znanstvene ustanove.
Govoreći o njegovu doprinosu razvoju Fakulteta nakon demokratskih promjena i Domovinskoga rata, nadbiskup Hranić podsjetio je na Srakićevo zauzimanje za izgradnju i uređenje fakultetske zgrade, unatoč brojnim poslijeratnim potrebama i obnovi crkvenih objekata na području Nadbiskupije. Istaknuo je i njegovu zaslugu za objedinjavanje biskupijske, sjemenišne i teološke knjižnice u današnju Nadbiskupijsku i fakultetsku knjižnicu s čitaonicom, kao i za uređenje arhiva i njegovo otvaranje zainteresiranim istraživačima. Njegovim zauzimanjem razvijao se i studentski kampus.
Kao osobito važan dio njegova nasljeđa nadbiskup Hranić izdvojio je pokretanje postupka za uzdizanje đakovačke teologije na rang Katoličkoga bogoslovnog fakulteta te njezino uključivanje u sastav Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Taj je proces uspješno dovršen 2005. godine, čime je dotadašnja teologija postala Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Osijeku. Nadbiskup je pritom naglasio kako na djelu i ostavštini blagopokojnoga nadbiskupa Marina počivaju današnji Fakultet i njegove službe, uključujući i službu velikoga kancelara.
Osvrćući se na duhovnu oporuku nadbiskupa Srakića, koju je posebno istaknuo i na njegovu sprovodnom misnom slavlju, mons. Hranić prenio je njegovu poruku o važnosti očuvanja sloge i zajedništva Đakovačko-osječke nadbiskupije te solidarnosti sa Srijemskom biskupijom. Naglasio je kako upravo solidarnost i osjetljivost za poteškoće drugih predstavljaju znak vjerodostojnosti kršćanskoga svjedočenja.
Zaključujući ovaj dio obraćanja, nadbiskup Hranić podsjetio je na evangelizacijsku zadaću i poslanje svakoga teološkog fakulteta unutar šire akademske i društvene zajednice. Istaknuo je kako se od teoloških učilišta i njihovih djelatnika očekuje zauzimanje koje nadilazi osobne interese te doprinos općem dobru Crkve i društva.
Nakon pozdravnih obraćanja, riječ je preuzeo dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, koji je u svom govoru predstavio najvažnije aktivnosti, postignuća i razvojne smjerove Fakulteta, osvrnuvši se pritom na njegovo povijesno nasljeđe i poslanje u suvremenom akademskom i društvenom okruženju.
Na početku je podsjetio na međunarodni znanstveni simpozij posvećen prvom bosanskom ili đakovačkom i srijemskom biskupu Mateju Franji Krtici, održan uoči pokopa blagopokojnog nadbiskupa Marina Srakića. Istaknuo je kako je simpozij donio brojne nove znanstvene spoznaje, čije će rezultate objediniti zbornik radova. Tom je prigodom pročitao anegdotu iz knjige uspomena i sjećanja nadbiskupa Srakića, koja svjedoči o njegovu razumijevanju čovjeka, ljubavi prema Crkvi i ovome podneblju.
Posebno se prisjetio poruke koju je nadbiskup Marin Srakić uputio prigodom ustanovljenja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta 2005. godine, istaknuvši kako Fakultet ne smije ostati zatvoren unutar svojih akademskih zidova, nego treba aktivno sudjelovati u životu društva, koristeći znanstvena dostignuća kako bi pridonosio traženju i naviještanju istine. Pritom je naglašena važnost dijaloga teologije s drugim filozofskim i znanstvenim disciplinama, kao i kvalitetne znanstvene formacije koja omogućuje argumentirano i odgovorno sudjelovanje u akademskoj raspravi.
Govoreći o radu Fakulteta u protekloj akademskoj godini, dekan Pažin iznio je niz konkretnih pokazatelja znanstvene i nastavne djelatnosti. Fakultet je bio organizator ili suorganizator jedanaest znanstvenih simpozija, konferencija i kolokvija, od kojih su tri bila međunarodna. Istaknuo je i suradnju s teološkim fakultetom u Ljubljani te dugogodišnju suradnju s Akademijom za humani razvoj u Beogradu. Uz znanstvene aktivnosti održano je i dvanaest studentskih i popularizirajućih događaja.
U području izdavačke djelatnosti, uz autorske knjige nastavnika Fakulteta, objavljena su četiri zbornika u biblioteci Diacovensia. Posebno je istaknuo časopis Diacovensia, koji izlazi četiri puta godišnje i koji je, uz dosadašnju međunarodnu prepoznatljivost, u lipnju ove godine dobio dijamantnu certifikacijsku oznaku na portalu Hrčak. Najavio je i novi izdavački niz koji se ostvaruje na temelju ugovora s Hrvatskim povijesnim društvom u Rimu, a kojim će se hrvatskoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti predstaviti vrijedna povijesna djela.
Osvrćući se na obrazovnu djelatnost, dekan je istaknuo kako je na prijediplomskom i diplomskom filozofsko-teološkom studiju upisano 65 studenata, dok je upisana i treća generacija polaznika specijalističkog studija propedeutike, psihoterapije i teoterapije, čime je ukupan broj polaznika obuhvaćenih tim studijima dosegnuo 85. Fakultet je uspješno priveo kraju i ciklus teološko-katehetskog programa cjeloživotnog učenja za 27 odgajateljica o vjeri u predškolskim ustanovama. Uz to, zahvaljujući odluci Senata Sveučilišta, ustrojen je i novi teološko-katehetski program cjeloživotnog učenja namijenjen župnim suradnicima.
Kao jedan od važnih razvojnih projekata izdvojio je pripreme za pokretanje združenoga studijskog smjera medijacija, koji se razvija u suradnji s Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti i Pravnim fakultetom Sveučilišta u Osijeku. U tom su kontekstu ostvareni sporazumi o suradnji s Hrvatskom udrugom za medijaciju, Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku te Centrom za mirno rješavanje sporova u Zagrebu. Nakon dobivene suglasnosti Fakultetskog vijeća započeo je postupak inicijalne akreditacije ovoga združenog studijskog programa, uz potporu rektora i Senata Sveučilišta.
Dekan je zahvalio svim nastavnicima i suradnicima na njihovu doprinosu, posebno istaknuvši dvoje novih doktora znanosti, koji su doktorate obranili u područjima kanonskoga prava i povijesti. Osvrnuo se i na rezultate trećega ciklusa reakreditacije Fakulteta, u kojem je stručno povjerenstvo u završnom izvješću iznijelo izvrsne ocjene te preporučilo Agenciji za znanost i visoko obrazovanje izdavanje dopusnice za daljnji rad Fakulteta. Posebno je naglasio doprinos studenata, alumnija i vanjskih dionika, čija su otvorenost i suradnja važan dio razvoja i prepoznatljivosti Fakulteta.
U nastavku govora ponovno se vratio duhovnom i intelektualnom nasljeđu nadbiskupa Marina Srakića, izdvojivši njegove poticaje o potrebi stalnoga promišljanja poslanja teologije u suvremenom društvu. Posebno je upozorio na izazove suvremenoga čovjeka, među kojima su sve veća nezainteresiranost za vjeru, slabljenje kulture dijaloga i rasprave te prepuštanje mišljenja i odlučivanja digitalnim sadržajima i algoritmima. Istaknuo je kako teologija mora njegovati vlastito čitanje, kritičko prosuđivanje i svijest o važnosti tišine i promišljanja. Pritom je prenio misao nadbiskupa Srakića: „Našoj teologiji nedostaju čitatelji. Našem navještanju nedostaju slušatelji.“
Zahvalio je Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na prepoznavanju važnosti teologije u suvremenom društvu, posebno u kontekstu razvoja združenoga studija medijacije, koji bi trebao pridonijeti kvalitetnijem životu ljudi i boljem rješavanju društvenih sukoba. Naglasio je kako je teologija potrebna ne samo akademskoj zajednici i društvu nego i samoj Crkvi, osobito u donošenju odluka koje utječu na život vjernika i crkvenih zajednica.
Na kraju se posebno obratio magistrima teologije i polaznicima specijalističkog studija propedeutike, psihoterapije i teoterapije, čestitajući im na uspješno završenom obrazovanju. Istaknuo je kako studij na Fakultetu nije zamišljen samo kao stjecanje znanja i obrazovnih kompetencija, nego i kao proces osobnoga razvoja, čije će plodove diplomanti ponijeti u svoje buduće profesionalno i životno djelovanje. Podsjetio ih je da završetak studija nije i završetak učenja jer je studij, kao trajno služenje istini, proces koji nikada ne prestaje. Svoje je obraćanje zaključio čestitkama diplomantima i zahvalom svim nazočnima.
Uslijedio je akademski čin promocije sedam sveučilišnih magistara teologije te sedamnaest specijalista propedeutike psihoterapije i teoterapije.
Prije dodjele godišnjih nagrada i priznanja Ženska klapa Allegre iz Osijeka pod vodstvom Ane Bilmez, magistre glazbene pedagogije obogatila je program izvevši skladbe »Mater Dei« i »Go Down, Moses«.
- Dekanova nagrada za najbolji uspjeh tijekom studija dodijeljena je studentu V. godine Mariju Vučku.
- Dekanovu nagradu za najbolji diplomski rad dobio je Valentino Kujundžić za rad pod naslovom „Teološke reperkusije pitanja paruzije u Josepha Ratzingera i Ioannisa Zizioulasa“ pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Borisa Vulića.
- Nagrada zaposleniku za poseban doprinos u radu dodijeljena je Željku Filajdiću, suradniku za izdavačku djelatnost Fakulteta.
- Dekanova nagrada za najbolji uspjeh tijekom sveučilišnoga specijalističkog studija Propedeutika psihoterapije i teoterapije u akademskoj godini 2024./2025. dodijeljena je Zvonimiru Vidoviću.
- Dekanova nagrada za najbolji uspjeh tijekom sveučilišnoga specijalističkog studija Propedeutika psihoterapije i teoterapije u akademskoj godini 2025./2026. dodijeljena je Aniti Dučkić Sertić.
- Dekanova nagrada za najbolji uspjeh tijekom sveučilišnoga specijalističkog studija Propedeutika psihoterapije i teoterapije u akademskoj godini 2025./2026., isto tako dodijeljena je i Eddyju Rotu.
- Dekanova nagrada za najbolji specijalistički rad Utjecaj oca u odgoju i razvoju djeteta dodijeljena je Zvonimiru Vidoviću . Rad je izrađen pod mentorstvom izv. Prof. dr. sc. Josipa Bošnjakovića
- Dekanova nagrada za najbolji specijalistički rad u akademskoj godini 2025./2026. dodijeljena je Aniti Dučkić Sertić pod naslovom »Savjetodavni pristup u razvoju otpornosti na krizne situacije i osnaživanje u kontekstu očuvanja mentalnog zdravlja redovnica«, izrađen pod mentorstvom izvanrednoga profesora doktora znanosti Josipa Bošnjakovića.
- Povelja zahvalnosti za posebne zasluge, kao priznanje za trajnu suradnju s Fakultetom i pomoć u opremanju Studentskoga doma, dodijeljena je Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije, a u njegovo ime povelju je preuzeo ravnatelj doc. dr. sc. Drago Tukara.
- Povelja zahvalnosti za posebne zasluge, kao priznanje za donaciju Fakultetu i Studentskom domu te za doprinos međusobnoj suradnji, dodijeljena je i Župi Pohođenja Blažene Djevice Marije i svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu, a u njezino ime povelju je preuzeo župnik i upravitelj svetišta, doc. dr. sc. Tomislav Ćurić.
Svečana akademija završila je himnom Gaudeamus igitur nakon čega je uslijedio zajednički domjenak i druženje svih prisutnih.
