U srijedu, 1. travnja 2026. godine, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, održana je Uskrsna čestitka. Voditelj programa, student Matej Prljević pozdravio je sve okupljene te je lijepo istaknuo simboliku Velikog tjedna kao vremenu promišljanja o ljudskoj slabosti, patnji, ali i o Božjoj ljubavi i nadi. Istaknuto je kako događaji muke Kristove nisu samo povijesna činjenica, nego stvarnost koja se očituje i u suvremenom ljudskom iskustvu. Poseban naglasak stavljen je na poruku nade, uz podsjetnik da Veliki petak nije konačna riječ, već uvod u radost uskrsnuća.
Program je najavljen u opuštenom i duhovitom tonu, u duhu Prvog travnja, čime je stvorena ugodna atmosfera među prisutnima. U nastavku je izvedena poezija „Gospa žalosna“, autorice i izvođačice Eme Martinić, nakon čega je glazbeni sastav Foliranti izveo pjesmu „Oprosti, Majko“. Potom su Josip Mikulec i Jelena Živković izveli autorski tekst Jelene Živković pod naslovom „Zdravo Križu, nado naša“.
Uslijedila je uskrsna čestitka predsjednice Studentskog zbora Jelene Živković, koja je u svom govoru istaknula središnje otajstvo kršćanske vjere – muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Naglasila je veličinu Božje ljubavi koja se očituje u Kristovoj žrtvi, ali i u svakodnevnim patnjama i izazovima suvremenog čovjeka.
Posebno je istaknula kako križ nije znak kraja, nego nade i novoga početka, podsjećajući da se upravo u patnji očituje snaga uskrsnuća. Govor je bio prožet porukama ohrabrenja, pozivom na vjeru, nadu i djelatnu ljubav prema bližnjima. Zaključno je svima uputila želju za blagoslovljenim Uskrsom, potičući prisutne da u svojim životima prepoznaju i žive radost uskrsnuća.
Nakon toga uslijedila je uskrsna čestitka dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, izv. prof. dr. sc. Ivice Pažina. U svom govoru dekan je zahvalio studentima na upućenoj čestitci te istaknuo duboku simboliku uskrsnog otajstva kroz sliku „vrta“, naglašavajući kako je u jednom vrtu svijet izgubljen, a u drugome otkupljen.
Kroz bogatu teološku refleksiju podsjetio je na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće kao događaj koji preobražava ne samo povijest, nego i sadašnjost i budućnost čovječanstva. Uskrs je prikazao kao „vrtno slavlje života“, u kojem čovjek pronalazi novu nadu i smisao.
Obraćajući se posebno studentima, istaknuo je važnost rasta u znanju i raznolikosti darova, usporedivši obrazovanje s vrtom koji zahtijeva njegu i otvorenost. Zaključno je svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs, potičući prisutne na povjerenje u Krista koji vodi čovjeka prema novosti života.
Treću uskrsnu čestitku uputio je pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić. U svom obraćanju izrazio je radost zajedništva te uputio pozdrave i čestitke svima okupljenima, ističući važnost zajedničkog slavljenja otajstva Uskrsa.
U središte svog govora stavio je simboliku križa kao mjesta susreta suprotnosti – smrti i života, patnje i iscjeljenja – naglašavajući kako se upravo u toj napetosti očituje snaga Kristove otkupiteljske ljubavi. Podsjetio je na svakodnevnu ljudsku krhkost, ali i na snagu vjere koja iz križa rađa novu nadu.
Svoje je obraćanje dodatno obogatio liturgijskim izričajem, prisjećajući se antifone „Tvome križu klanjamo se, Gospodine“, ističući kako se upravo u križu rađa radost uskrsnuća koja obasjava cijeli svijet. Na samome kraju programa nastupio je zbor Katoličkog bogoslovnog fakulteta pod vodstvom maestra Ivana Andrića, koji je izveo skladbe „Hosana Davidovu Sinu“ i „Kyrie“, čime je uskrsna čestitka svečano privedena kraju. Potom je uslijedio prigodni domjenak za sve sudionike.
