U utorak, 28. svibnja 2026. godine, zajednica Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu, predvođena bogoslovima i poglavarima, u zajedništvu sa studentima, profesorima i djelatnicima Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF), uputila se na tradicionalno hodočašće u marijansko svetište u Dragotin.
Prije samoga polaska hodočasnici su se okupili u fakultetskoj kapelici Marije Majke Crkve u Đakovu. Prigodni molitveni uvod u hodočasnički hod predvodio je vlč. mr. sc. Stjepan Matezović, duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu i profesor na KBF-u. U svom je nagovoru vlč. Matezović istaknuo duboki smisao hodočašća, naglasivši kako zajednica ovim hodom donosi Nebeskoj Majci, Gospi Dragotinskoj, sve svoje osobne molitve, zahvale te nakane sjemeništa i fakulteta.
Svečanu svetu misu predvodio je mons. mr. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s poglavarima Bogoslovnoga sjemeništa, profesorima KBF-a te svećenicima iz kanoničkih kurija i nadbiskupijskih ustanova. Prigodnu homiliju održao je izv. prof. dr. sc Grgo Grbešić, koji je u svom nagovoru progovorio o iznimnoj važnosti i snazi zagovorničke molitve kroz povijest spasenja, s posebnim naglaskom na ulogu Blažene Djevice Marije kao najveće zagovornice čovječanstva.
Profesor Grbešić je na samom početku podsjetio na biblijske primjere velikih zagovornika poput Abrahama, Mojsija i samoga Isusa Krista, čiji je vrhunac zagovora bio na križu kada je molio za oproštenje onih koji ga razapinju. Povezujući njezinu ulogu s Knjigom Postanka i evanđeljima, istaknuo je kako je Isus na Marijin zagovor učinio svoje prvo čudo u Kani Galilejskoj, a predajući je apostolu Ivanu na križu, učinio ju je Majkom Crkve. U prvoj crkvenoj zajednici Marija je bila poput srca u tijelu – nevidljiva, ali je njezina molitvena snaga okupljala i pokretala vjernike.
Osvrćući se na povijesni hod Crkve, propovjednik je istaknuo kako se Crkva u 19. stoljeću, opterećena svjetovnom moći i Papinskom državom, privremeno udaljila od realnosti. Međutim, njezino oslobađanje od tih političkih okova omogućilo joj je da postane autentičnija. U tim teškim povijesnim trenucima, nebo nije napustilo svijet, već je kroz marijanska ukazanja slalo jasne pozive na obraćenje: u Lurdu, u vrijeme rastućeg ateizma u Francuskoj; u Fatimi 1917. godine, kada je Gospa najavila strahote Drugog svjetskog rata i zablude boljševizma ako se svijet ne obrati; te naposljetku u Međugorju, koje je profesor Grbešić istaknuo kao dragocjeni dar i mjesto ponovnog susreta, ispovijedi i autentičnog pomirenja s Bogom u današnjem vremenu.
U drugom dijelu homilije, profesor Grbešić je detaljno raščlanio pet ključnih karakteristika koje mora posjedovati svaki pravi zagovornik pred Gospodinom kako bi njegova molitva bila plodonosna:
- Čisto srce: Grijeh nas odvaja od Krista (trsa) i onemogućuje donošenje roda, stoga pravi zagovornik ne smije biti u teškom grijehu.
- Molitva u snazi Duha Svetoga: Prva je Crkva imala uspjeha jer je slušala nadahnuća Duha Svetoga. Propovjednik je posebno naglasio važnost dara strahopoštovanja (straha Božjega) koji vjernike potiče na borbu protiv grijeha i sprječava da vjerski obredi postanu tek prazni rituali.
- Prihvaćanje volje Božje: Isus je u pustinji i Getsemanskom vrtu nadvladao kušnje jer je ustrajno tražio i prihvaćao Očevu volju.
- Prihvaćanje trpljenja za druge: Pravi zagovornik spremno uzima na sebe teret za otkupljenje i obraćenje bližnjih, što je profesor Grbešić ilustrirao primjerima patnje Padrea Pija te dirljivim svjedočanstvom požrtvovne majke iz Lurda koja je trpjela i molila za obraćenje grešnika.
- Ustrajnost u molitvi: Kao snažan primjer ustrajnosti istaknuta je majka blaženog Alojzija Stepinca, koja je ustrajnim postom na kruhu i vodi izmolila svećeničko zvanje svoga sina, darujući Crkvi nepokolebljivog pastira u najtežim vremenima.
Na koncu, profesor Grbešić je zaključio kako je zadaća sjemenišne i fakultetske zajednice, unatoč svim nevoljama i izazovima suvremenog svijeta, nastaviti ustrajno zagovarati ovaj svijet po uzoru na Isusa i Mariju, ali uvijek uz preduvjet čistoga i obraćenog srca. Hodočasnički program zaključen je zajedničkim ručkom i radosnim druženjem svih hodočasnika.
