Prva adventska svijeća upaljena je 2. prosinca 2024. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Obred paljenja svijeće animirali su studenti 4. i 5. godine u zajedništvu s izv. prof. dr. sc. Ivicom Pažinom, dekanom Fakulteta.

Tekst: Maria Dragomirović / Fotografija: Jelena Živković

Episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović, u pratnji protojereja stavrofora dr. Marka Šukunde, protojereja stavrofora Nemanje Klajića i protođakona Vojislava Nikolića, 26. studenoga 2024. posjetio je Katolički bogoslovni fakultet (KBF) u Đakovu. Ovaj posjet bio je dio šireg susreta s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem i pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, koji je protekao u duhu ekumenskog dijaloga i međusobne suradnje.

Duhovne vježbe za studente laike održane su od 22. do 24. studenog 2024. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Voditelj duhovnih vježbi bio je vlč. mr. sc. Marijan Pavelić, povjerenik za mlade Požeške biskupije.

Vježbe su započele zazivom Duha Svetoga u fakultetskoj kapeli Marije Majke Crkve. Tema prvoga nagovora bila je krepost strpljivosti. Mi često ne živimo sadašnji trenutak, nego uvijek iščekujemo nešto drugo, čekamo da prođe ovo trenutno kako bi došlo nešto novo. Tako zapravo bježimo od sadašnjosti. Ako promatramo prispodobu o pšenici i kukolju, uočavamo da je Bog vrlo strpljiv. Od samoga stvaranja, čovjek se stalno protivio Bogu, ali Bog je uvijek bio strpljiv i davao nove prilike čovjeku. Sam je Isus trideset godina strpljivo čekao trenutak kada će započeti javno djelovanje. Moramo govoriti o strpljivosti na području okoline, osoba s kojima smo okruženi i sa samima sobom. Nakon nagovora, uslijedilo je euharistijsko klanjanje.

Subota je započela zajedničkom molitvom jutarnje, a nakon doručka uslijedio je drugi nagovor na temu bratske opomene. Grešnika opomenuti je upravo i prvo duhovno djelo milosrđa. Moramo biti spremni da mi upoznajemo sami sebe zahvaljujući drugima. Naša je dužnost opominjati druge u ljubavi. Nakon prvoga grijeha, zlo se širi u svijetu. Ranjen je odnos čovjeka i Boga, ali i ljudi međusobno. Put prema ozdravljenju jest preko boli i suza, u kajanju, a kako bismo došli do toga, potrebno je da nas netko opomene. Nakon toga, bilo je slobodno vrijeme koje su studenti mogli iskoristiti za osobno razmatranje ili razgovor s voditeljem vježbi. U popodnevnim satima uslijedilo je treće razmatranje na temu kreposti jakosti u kontekstu Davida i Isusa. Kada govorimo o Isusovoj jakosti, promatramo ju kroz četiri dimenzije: fizičku, karakternu, duhovnu i psihičku jakost. Njegovu fizičku jakost vidimo u tome da ima snažan glas jer govori masama koje ga čuju, pješačio je stotinjak kilometara, postio u pustinji, izdržavao okrutno mučenje. Karakterna jakost vidljiva je u suprotstavljanju najmoćnijim silnicima, vodio je žestoke rasprave s farizejima, bio je uzdignute glave pred Herodom. Intelektualnu jakost uočavamo u njegovu naučavanju koje je bilo s tolikom razinom autoriteta da su mu se svi divili, nije bježao od izazova, nego se suprotstavljao i govorio istinu. Psihička jakost uočljiva je u uvjerenju o vlastitoj vrijednosti, a Isus je bio svjestan da je on Sin Božji, Mesija. Tako i mi moramo biti svjesni svojih vrijednosti i upoznavati sebe. Nakon nagovora, program vježbi nastavio se pokorničkim bogoslužjem nakon čega su studenti imali mogućnost ispovijedi. Zatim je bila sveta misa koju je slavio vlč. Pavelić, a koncelebrirao je izv. prof. dr. sc. Antun Japundžić, duhovnik u studentskom domu. U homiliji se vlč. Pavelić osvrnuo na uskrsnuće i vječni život. Naglasio je kako se već na zemlji trebamo preobražavati kako bismo bili spremni na puninu života u vječnosti. Put do vječnoga života je križ – Isusov i naš jer Isus je rekao da tko hoće za njim, treba uzeti svoj križ. Subota je završila zajedničkom molitvom krunice.

Molitvom jutarnje započela je i nedjelja. Završni nagovor bio je na temu ljubavi. Pod pojmom prave ljubavi, treba shvatiti da je to ona ljubav u kojoj smo spremni žrtvovati sebe za drugoga. To nas dobro može poučiti sv. Mala Terezija. Ona je sama govorila kako je teško živjeti u zajednici ako nismo spremni popuštati, ali je i uvijek naglašavala koliko voli svoje sestre i da je sretna što se u zajednici bori za slavu nebeskoga Kralja. Kaže: „Ljubav ne čine osjećaji, nego djela! Ljubav je odluka!“ Na kraju razmatranja, vlč. Pavelić naveo je sedam savjeta Male Terezije kako rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu (Čitaj Sv. pismo, moli vjerovanje, u kušnji trči Isusu, privilegija patnje, ne sudi, ne svađaj se, bijeg u kapelu). Duhovne vježbe završile su svetom misom. Homiliju je voditelj započeo govorom o moći. Bog je u stvaranju čovjeku dao moć – moć da vlada nad sobom, da vlada u istini, ali prvim grijehom, čovjek počinje zloupotrebljavati moć. Isus nam pokazuje što je to prava moć. Često zamišljamo Isusovu moć i Kraljevstvo našim zemaljskim predodžbama vladanja. Isus je došao da nam pokaže da to nije njegov način vladanja. On će uvijek vladati s križem, uvijek će u očima ovoga svijeta izgledati maleno i poraženo. Prava moć je biti spreman trpjeti i žrtvovati se za druge, služiti drugima, biti podložan volji Očevoj.

Tekst: Maria Dragomirović