Disertacija je podijeljena na četiri poglavlja. Prvo predstavlja prošireni i nadopunjeni rad s licencijata te daje kratki prikaz povijesti Đakovačko-osječke Nadbiskupije, te tranziciju prema suvremenom dobu za vrijeme biskupa J. J. Strossmayera. Drugo se bavi sadržajnim razdobljem nastanka Hrvatskoga katoličkog pokreta, Prvoga svjetskog rata, nestanka Habsburške Monarhije i nastanka prve južnoslavenske države. Treće donosi pregled prvog desetljeća Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1929.) dok četvrto obrađuje period Kraljevine Jugoslavije (1929.-1941.). Rad je izrađen na temelju brojne bibliografije i periodike (suvremene i starijeg datuma) te prije svega arhivske građe i dokumenata iz 10 arhiva: Nadbiskupskih u Đakovu, Zagrebu i Sarajevu, Državnih u Osijeku i Zagrebu, Arhivu Jugoslavije u Beogradu, dva arhiva u Beču (Glavni Državni/ Haus-, Hof- und Staatsarchiv, te za povijest vjerskih zajednica/Allgemeines Verwaltungsarchiv – Finanz- und Hofkammerarchiv) te Apostolskog (Archivio Apostolico Vaticano) i Državnog Tajništva za odnose s državama (Archivio Storico della Segreteria di Stato, Sezione per i Rapporti con gli Stati,) arhivâ koji su pod ingerencijom Svete Stolice.
Đakovo je u ovom razdoblju imalo veliku ulogu. Sama prisutnost mnogobrojnih udruga na teritoriju tadašnje biskupije, kao što su Hrvatski orlovski savez, Veliko križarsko bratstvo, Hrvatski katolički narodni savez te druga dobrotvorna, akademska, đačka društva potvrđuju ovu tvrdnju. Isto tako, iz dokumenta vidi se ogroman utjecaj koji su u Hrvatskom katoličkom pokretu imali protagonisti iz Đakova poput tadašnjeg biskupa Antuna Akšamovića, Andrije Živkovića, Josipa Gunčevića, Augustina Wolfa, Andrije Spiletka, Zvonimira Markovića, Ilije Anakovića i dr.
Ivan Zubac iz Osijeka, rođen je 15.4.1982. godine u Sarajevu. Osnovnu školu polazio je u Sarajevu, Makarskoj i Podgori (1988.-1996.), a srednjoškolsko obrazovanje stekao u II. Gimnaziji Osijek, maturiravši 2000. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku diplomirao na dvopredmetnom studiju Engleskog jezika i književnosti i Povijesti 2008. godine. Od listopada 2009. godine student je na poslijediplomskom studiju iz Crkvene Povijesti na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu. Magistrirao je s temom „Povijest Đakovačko-osječke nadbiskupije u međuratnom razdoblju (1918.-1941.)“ kod prof. dr. Jana Mikruta 2012. godine. U međuvremenu je radio kao nastavnik engleskog jezika u OŠ Tordinci, Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Osijeku, te kao nastavnik povijesti u Obrtničkoj školi u Osijeku. Povremeno je obavljao i poslove u sektoru stručnog prevođenja za razne škole stranih jezika na području grada Osijeka. Položio državni stručni ispit 2014.god. Od zimskog semestra akademske godine 2017./2018., kao naslovni asistent, potom kao asistent, sudjeluje u izvođenju nastave pri Katedri crkvene povijesti i patrologije, Odsjeka za filozofiju i povijest.
Tekst: Antonija Pranjković