U svojoj homiliji, nadbiskup se osvrnuo na prvu rečenicu evanđelja: „Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed…“ Tradicija je bila da jedan od farizejskih prvaka pozove za stol svoje prijatelje i uvažene goste. Ovoga je puta među njima bio i Isus. To zajedništvo za stolom zapravo predstavlja sliku društvenoga poretka na način da neki gosti zauzimaju prva mjesta i svi se nadaju tim prvim mjestima. Ne zna se iz kojeg je točno razloga farizej pozvao i Isusa na objed, ali iz teksta vidimo da je on ondje bio utjelovljena Božja riječ, Sin Božji koji donosi izlaz iz toga postojećega stanja. Ono što možemo zamijetiti je da evanđelist Luka ne završava zgodu, ostavlja otvorenim pitanje kako su prisutni reagirali na Isusov govor. Na taj nam način sv. Luka sugerira da mi trebamo nastaviti pisati tu povijest te da je u toj zgodi riječ i o nama samima. Nadalje je nadbiskup naglasio da mi svoj Dies accademicus započinjemo slavljem euharistije. Na taj se način želimo otvoriti Isusovoj riječi koju pred nas za današnji dan stavlja redoviti lekcionar i djelovanju Svetoga Duha, koji na oltaru posvećuje darove kruha i vina, pretvara ih u sakrament Kristova Tijela i Krvi, te – po svetoj pričesti - u nama i po nama nastavlja uskrsnu preobrazbu akademske zajednice našeg Fakulteta, Sveučilišta i šire društvene sredine. Na kraju svoje homilije, svima je poručio: „dragi profesori, diplomanti i studenti; svaki je čovjek istinski velik kad je ponizan, kad je sposoban zaboraviti sebe, svoje mjesto prepustiti drugome, kad misli da je već dovoljno malen, ali je ipak spreman pružiti ruku suradnje i zajedništva drugome, makar ga držao još manjim i još nedostojnim od sebe. Tek tada i tako se postaje cijepljen Isusom Kristom i zrakom njegova spasenja!“

Nakon svete mise, program je nastavljen u dvorani biskupa Mandića. Mješoviti pjevački zbor otpjevao je himnu, nakon čega je tajnica fakulteta, Tihana Kuterovac, pozvala rektora Sveučilišta, prof. dr. sc. Vladu Guberca. Rektor je pozdravio sve prisutne i svima dao do znanja da, iako je KBF jedan od najmlađih fakulteta u sastavu Sveučilišta, ipak je jedan od najvažnijih jer on pokazuje cjelokupni smisao našega Sveučilišta. Iz toga razloga izrazio je upravi fakulteta svu podršku koju mu nudi on osobno, kao i uprava Sveučilišta i ostalih sastavnica. S tim u vezi, citirao je izreku: „ako želiš ići brzo, idi sam, ako želiš ići daleko, idi s drugima.“

Sljedeći je svoju pozdravnu riječ uputio izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, v. d. dekana fakulteta. Naglasio je kako autor povijesti nije pojedinac, nego fakultet u cijelosti. Osvrnuo se na napredovanja naših profesora u prošloj akademskoj godini te naglasio kako je zajedništvo naša snaga, ali isto tako i izazov. Iz toga razloga mi istovremeno osjećamo postiđenost jer nismo uvijek dali sve od sebe za to zajedništvo, ali i zahvalnost jer je tu onda netko drugi pokrio ono što mi možda nismo uspjeli učiniti. Ne smijemo nikada zaboraviti da smo svi mi u službi fakulteta, naglasio je dekan. Ono čime se možemo pohvaliti za prošlu akademsku godinu jesu devetnaest znanstvenih događanja kao i izdanja naše biblioteke Diacovensia, među kojima je dekan izdvojio zbornik Prevencija trgovanja ljudima. Također, završen je ciklus cjeloživotnog obrazovanja, a započeo je specijalistički studij propedeutike psihoterapije i teoterapije. Dekan se obratio i studentima te ih pohvalio za svako zalaganje na fakultetu, a svu sreću i Božji blagoslov u daljnjem životu poželio je ovogodišnjim diplomantima.

Nakon pozdravnih govora, svečanost je uveličana glazbenom izvedbom operne solistice Jasne Komendanović koju je na klaviru pratio Igor Valeri. Izveli su Schubertovu Ave Mariu.

Uslijedio je Lectio brevis dr. sc. Ilije Dogana na temu: „Ne štedi platna svog prebivališta“. Sinodalnost kao put Crkve trećeg tisućljeća. Započeo je citatom pape Franje o sinodi gdje papa govori da je upravo put sinodalnosti put koji Bog očekuje od Crkve trećeg tisućljeća. Profesor je objasnio što je uopće sinoda biskupa i koja je njezina uloga. Tako je naglasio da sinoda ima samo savjetodavnu ulogu i da ona ne može donositi odluke pa je iz toga razloga svaka bojazan da bi sinoda mogla dokinuti katolički nauk zapravo besmislena. Primarni cilj sinode nije govorenje, nego slušanje. Sinoda je tu da sluša narod Božji. Profesor se osvrnuo i na čovjeka trećega tisućljeća citirajući Armanda Mattea: „Danas živimo u vremenu u kojem je mladost postala jedini smisao i jednosmjerni put ljudskoga života.“ Čovjek pokušava izbjeći odrastanje jer ono sa sobom veže odgovornost, zrelost, dužnosti i obveze. Uspoređujući današnjega čovjeka sa Petrom Panom koji bježi u imaginarni svijet bez ikakvih odgovornosti, naglašava da je ta „Nigdjezemska“ današnjega vremena virtualni svijet gdje čovjek može prikazati samo dio sebe i biti ono što zapravo nije. Posljednji dio predavanja upravo je bio vezan uz sam naslov gdje je Crkva prikazana u slici šatora. Na taj način želi se reći da Crkva ne smije biti zatvorena, ona mora biti spremna putovati i ne smije se bojati. Mora znati razlučiti što se ne smije promijeniti jer je u temelju nauka od onoga što je zaista potrebno promijeniti. Profesor je predavanje završio citatom iz Knjige proroka Izaije 54, 2: „Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti“   

Nakon predavanja, uslijedio je akademski čin promocije sveučilišnih magistara teologije kao i podjela potvrda polaznicima programa cjeloživotnog učenja. Program je nastavljen ponovnom glazbenom izvedbom, ovoga puta pjesme Stavi me kao znak – iz Pjesme nad pjesmama. Nakon toga, dodijeljene su nagrade Fakulteta. Tako je nagradu za najveći doprinos među nastavnim osobljem dobio doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, a za rad nenastavnog osoblja gospođa Anđa Čota. Nagradu za studente generacije, odnosno one studente koji su imali najbolji prosjek u prošloj akademskoj godini, dobili su: Mario Vučko, za prvu godinu, Valentino Kujundžić za drugu godinu, Maria Dragomirović za treću godinu, Lucija Tica za četvrtu godinu te Ksenija Gaćarić za petu godinu. Nagradu za najbolje napisani diplomski rad dobio je student Boris Galac.

Svečanost je završila izvedbom himne Gaudeamus igitur te nastavljena uz domjenak.

Tekst i fotografija: Maria Dragomirović