Palijativa je profesija na koljenima!

U prostorima vikarijata u Osijeku, Đakovačko-osječke nadbiskupije od 24.-27.X.2024. odvijao se 3. Hrvatski kongres palijativne skrbi s međunarodnim sudjelovanjem, u organizaciji Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkoga zbora; stručnoj suorganizaciji: Zaklade Sveti Franjo - Palijativna skrb; suorganizaciji: Katoličkog bogoslovnoga fakulteta u Đakovu – Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku / Znanstveno-istraživačkog odbora za religioznu i teološku perspektivu u integrativnoj bioetici te niza partnera: Akademije medicinskih znanosti - Podružnica Osijek; Medicinskog fakulteta Osijek; Fakulteta za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek; Kliničkog bolničkog centra Osijek; Hrvatske udruge za neurorehabilitaciju i restauracijsku neurologiju; Doma zdravlja Osječko-baranjske županije; Doma zdravlja Vukovar i Hrvatske udruge prijatelja hospicija.

Pokroviteljstvo Kongresa podržano je od strane Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Ministarstva branitelja, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, Osječko-baranjske županije i Grada Osijek.
Tijekom trodnevnih izlaganja, kongres je sa svojih 60 izlaganja, dva okrugla stola s 13 panelista te 6 posterskih prezentacija, uspio okupiti tristotinjak sudionika.

Tematske cjeline bile su grupirane po sekcijama: Palijativne skrbi u primarnoj zdravstvenoj zašiti, Multidisciplinarnosti palijativne skrbi, Prehrane bolesnika u palijativnoj skrbi; Duhovnosti u palijativnoj skrbi, Okruglih stolova za sekcije: „Dijete u palijativnoj skrbi“ i „Hitna pomoć bolesnika u palijativnoj skrbi“, te posterskim priopćenjima.

27.X.2024. predsjednice Organizacijskog Odbora, dr. med. Vlasta Vučevac, prof.dr.prim.sc. Silva Butković Soldo, prof.dr.sc. Suzana Vuletić i izv.prof.dr.sc. Štefica Mikšić pokušale su objediniti sintezu daljnjih poticaja znanstvene konferencije proglasom konstruktivnih prijedloga poboljšanja implementacije palijativne skrbi.

Zahvaljujući napretku biomedicinskih dosega i organizaciji zdravstvene zaštite, život je suvremenog čovjeka značajno kvalitativno obogaćen i kvantitativno produžen. Međutim, starenjem stanovništva rastu brojne degenerativne promjene, kronične i neizlječive bolesti. Živimo u vremenu sve većega broja osoba starije dobi i bolesnika oboljelih od bolesti koje imaju kronični tijek, terminalne konotacije. Takvih je bolesnika, nažalost, sve više. Svjetska Zdravstvena Organizacija procjenjuje da oko 56,8 milijuna ljudi, uključujući 25,7 milijuna u posljednjoj godini života, treba palijativnu skrb, a već sada, ona je dostupna za samo oko 14% ljudi od kojih 78% živi u zemljama s niskim i srednjim prihodima U europskoj regiji više od 320 000 onkoloških i 285 000 neonkoloških oboljelih trebaju pomoć ili skrb specijalističkih službi palijativne skrbi. Studije procjenjuju da će se do 2040. godine postotak ljudi širom svijeta kojima će trebati palijativna njega povećati s 25 % na 47 %. U posljednjih godinu dana života najmanje 20% pacijenata oboljelih od tumora i 5% ne onkoloških bolesnika treba palijativnu skrb. Nedavne procjene pokazuju da je za palijativnu i hospicijsku skrb potrebno 80-100 kreveta na 1.000.000 stanovnika. Prema okvirnim procjenama populacija kojoj je potreban neki oblik palijativne skrbi čini između 50% i 89% svih umirućih pacijenata, što bi u Hrvatskoj bilo oko 26.000 do 46.000 pacijenata godišnje. Ona je za sad dostupna za svega nekih 400 bolesnika diljem Lijepe Naše s organiziranim bolničkim smještajem palijativnih postelja i za svega nekih 100'ak bolesnika u službeno organiziranim hospicijima.

U svrhu humanizacijskog ostvarenja plemenitijeg društva,  promidžba palijativne skrbi i revitalizacija hospicijskog pokreta trebala bi biti u fokusu socijalno osviještene politike civilizacijske su/odgovornosti unaprjeđenja zdravstvene zaštite, sinergijskom umreženošću svih društvenih dionika, u solidarnoj provedbi holističkog pristupa umirućima i ožalošćenima za dostojanstvenije podnošenje egzistencijalne patnje i terminalne boli, iznimnom podrškom duhovne dimenzije palijativne skrbi.
U tom kontekstu, prof. Vuletić, istaknula je kako je nemoguće odrediti Zaključak palijativnoj medicini, s obzirom da je palijativa „bermudski trokut“ u kojem se moramo boriti plivanjem protiv struje između Scile i Haribde. Nije dovoljno ostati samo na citiranju proklamiranih pravih, juridičkih i bioetičkih načela organizacijskih modela palijativne skrbi usmjerene na sve dionike; niti je realno očekivati političku/socijalnu/psihološku/duhovnu osjetljivost, obećanu podršku i realizaciju nečega s čime se svi suočavamo, a nemamo hrabrosti istupiti i boriti se za svoja uvjerenja i potrebe osoba koje su nam povjerene.

Palijativa je profesija na koljenima!!! Potrebno ju je istinsko požrtvovno svjedočiti plemenitošću, suosjećajnošću, profesionalno-emotivnom i altruističkom involviranošću, moleći Gospodina da nam da snage, izdržljivosti i svih darova Duha svetoga da mu možemo dugoročno održivo ostvarivati.

Tekst: Suzana Vuletić