Objavljen je treći broj teološkoga časopisa Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Diacovensia za 2015. godinu.

Europske sveučilišne igre, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) i Ministarstvo turizmaRHpokrenuli suprojekt UNIverzI-JA-DA kojim se dodjeljuju financijska sredstva najboljim studentskim projektima u rješavanju zadataka tijekom održavanja Europskih sveučilišnih igara u Zagrebu i Rijeci u srpnju 2016. godine. Pozivaju se studenti sa zanimljivim idejama da prijave svoje projekte do 31. listopada 2015.

Više informacija možete pronaći dolje u prilogu.

Druženje s molitvama sv. Anzelma Canterburyjskoga započelo je još davno, u studenskim danima u Rimu. U knjižnici Papinskoga zavoda Germanicum et Hungaricum sasvim slučajno naletio sam na njegove molitve.

Kao student filozofije i teologije, koji se već susreo s Anzelmovom vrlo zahtjevnom mišlju, ostao sam potpuno iznenađen da je jedan tako racionalan teolog, kakvim su nam ga predstavljali, mogao napisati tako prelijepe, i još k tomu, vrlo žive, osjećajne i nježne molitve. S oduševljenjem sam ih počeo čitati i o njima razmatrati te su mi one pomogle da već tada sv. Anzelmu pristupam drukčije nego se to obično činilo u tadašnjoj akademskoj teologiji, kao i među većinom nas, mladih studenata teologije u Rimu. 

Naime, ne samo da je Anzelmo pisac molitava, nego ne postoji gotovo nijedno njegovo djelo koje ne bi bilo prožeto molitvama i molitvenim zazivima. "Proslogion", u kojem razvija svoj ontologijski dokaz, zapravo je koncipiran kao molitva, "pros - logion", "govor - pred" Bogom.  Molitvena dimenzija upisana je u samu teološku Anzelmovu metodu. Mogli bismo reći da on "moli kao teolog i teologizira moleći". Anzelmo u "Proslogionu" naglašava da mu nije nakana razumjeti kako bi vjerovao, nego obratno: Ne pokušavam Gospode, prodrijeti u tvoju uzvišenost, jer nikako ne uspoređujem svoj razum s njom; već žudim za tim da barem donekle razumijem tvoju istinu, u koju vjeruje i koju voli moje srce. Ja. naime, ne nastojim razumjeti da bih vjerovao, već vjerujem da bih razumio. Jer vjerujem i ovo: ako ne budem vjerovao, ne ću ni razumjeti.

Izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž

Descartes piše Picotu, koji je Principa Philosophie preveo na francuski: Ainsi toute la Philosophie est comme un arbre, dont les racines sont la Métaphysique.le tronc est la Physique, et les branches qui sortent de ce tronc sont toutes les autres sciences… (Tako je čitava filozofija kao jedno stablo, čiji su korijeni metafizika, deblo je fizika, a grane koje izrastaju iz debla sve su ostale znanosti… - Opp. ed. Ad. et Ta. IX.14).

Mi se pitamo, da bismo ostali kod ove slike: U kojem tlu korijeni stabla filozofije nalaze svoje uporište? Iz kojega temelja korijeni, a kroz njih cijelo stablo, dobivaju hranjive sokove i snagu? Koji elemenat, skriven u temelju i u tlu, prožima nosive i hranjive korijene stabla? U čemu počiva i budi se bit metafizike? Što je metafizika, promatrana iz njezina temelja? Što je metafizika uopće u svome temelju?

Enciklika pape Franje o brizi za zajednički dom odmah nakon pojavljivanja polovicom lipnja 2015. godine pobudila je silno zanimanje i velike pohvale i javnosti i struke.

Riječ je o enciklici koja u središte postavlja pitanje: kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas? Enciklika je dobila naziv po zazivu sv. Franje: Hvaljen budi, Gospodine moj (Laudato si', mi' Signore), koji u Pjesmi stvorova podsjeća na činjenicu da je zemlja naš zajednički dom i da je poput sestre s kojom dijelim postojanje i poput majke koja nas prima u svoje naručje.

Papa poziva sve da osluhnemo zlostavljanje i pljačkanje zemlje te na ekološko obraćenje. On, doduše, priznaje da se osjeća sve veća svijest i osjetljivost za okoliš, ali istodobno raste i zabrinutost za ono što se događa našem Planetu te svima šalje jasnu poruku da je čovječanstvo još uvijek sposobno za zajedničku suradnju pri izgradnji našega zajedničkog doma, jer još nije sve izgubljeno.

U više navrata Papa zahvaljuje pojedincima i institucijama, promicateljima koji rade na očuvanju stvorenoga svijeta priznajući da su promišljanja mnogih znanstvenika, filozofa, teologa kao i društvenih organizacija obogatila Crkvu u pogledu tih pitanja te poziva sve na priznanje bogatstva kojega religije mogu ponuditi cjelovitosti ekologije za puni razvitak ljudskog roda.

                                                                                                                                                                                                          (Preuzeto sa stranice Kršćanske sadašnjosti)