Iz predgovora:
U spisima Pere Aračića snažno je prisutan inkarnacijski pristup po kojemu  crkveno djelovanje ulazi u svu ljudsku stvarnost i polazi od nje. Ljudsku osobu valja uzeti tamo gdje jest, u stanju u kojemu se nalazi, sa svim sadržajima koje ima u sebi. U tom vidu za njega nema osobe koja bi bila prazna od vrjednota, koju ne bi ispunjavalo iskustvo otajstvenoga.

Zašto? On tvrdi da Bog svaku ljudsku osobu pojedinačno voli, prati i traži prije bilo koga i prije bilo koje institucije. I to iskustvo ima čovjek. Crkveno mu djelovanje treba pomoći da si to osvijesti. Sljedeća misao, koju želimo istaknuti, jest ta da je čovjeku upisan poziv na ljubav i da je sebedarna ljubav graničnica uspjeloga ili neuspjeloga čovjeka, ostvarenoga ili neostvarenoga, u bilo kojemu životnom stanju.

Stoga naglasak u pastoralu braka i obitelji stavlja na sebedarnu ljubav u braku kao Božjemu pozivu. Tu razvija temu o subjektivnosti obitelji u  Crkvi, obitelji kao kućne Crkve i obitelji kao temeljne životvorne i odgojne stanice u društvu.