Iz predgovora:
Srednjovjekovni teolozi tumačili su svoj odnos prema velikim crkvenim ocima slikom divova, na čijim ramenima sjede patuljci. Sebe su skromno smatrali patuljcima, a crkvene oce divovima. Tom su jednostavnom slikom srednjovjekovni teolozi izricali poniznost i zahvalnost spram teološke tradicije velikih teologa. Bili su svjesni da je istinski teološki uvid i napredak u razumijevanju kršćanske vjere moguć jedino na ramenima divova teološke i duhovne tradicije.

Promatrajući katoličku teologiju i život Crkve  na početku 21. stoljeća, sasvim je očito da su one nezamislive bez presudnoga utjecaja dvojice teoloških divova 20. stoljeća: Karla Rahnera i Hansa Ursa von Balthasara. Danas se biljeg njihove teološke misli može susresti u svim temama teologije, duhovnosti i pastorala, a osobito u teologiji milosti, trinitarnoj teologiji, kristologiji i ekleziologiji. U vremenu rastuće sekularizacije i raskršćanjena Europe obojica teologa nastoje pokazati da kršćanska vjera može i treba oblikovati život modernoga čovjeka.

No, to može samo ona teologija koja strastveno traga za Bojim tragovima u povijesti. Stoga naslov  ovoga Zbonika "Za tragovima Božjim. Teološka traganja Karla Rahnera i Hansa Ursa von Balthasara" želi istaknuti osnovnu misao vodilju cjelokupnoga teološkog stvaralaštva obojice teologa. Radi se o tragajućoj teologiji koja prolazi iz življene kršćanske vjere, vjere koja je trajno na tragu Božje ljubavi, objavljenje u Isusu Kristu. Sva njihova teološka traganja posvećena su upravo toj Božjoj ljubavi u Isusu Kristu: "Kako li je samo jednostavno kršćanstvo: nakana da se u kapitulirajućoj ljubavi predamo Božjoj nepojmljivosti; strah da ipak ne uspijevamo, već da se držimo poimanja te tako griješimo; vjera da je Isus ostvario to predanje i da je to predanje prihvatio onaj, koji mu ga je i dao; vjera da u uspjehu toga Isusova predanja Bog također i nas neopozivo prihvatio."