Događanja

Uskrsna čestitka na KBF-u

Autor:  Samstag, 30 März 2024 |

U srijedu, 27. ožujka 2024. godine, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, održana je Uskrsna čestitka.  Voditelj programa, student Stjepan Kuharić pozdravio je sve okupljene te najavio studentski mješoviti pjevački zbor, pod vodstvom maestra Ivana Andrića koji je izveo pjesmu “Per crucem”. Nakon toga, uslijedio je poučni dramski prikaz “Lice Raspetoga” (prema Mt 25, 31-46), studentske dramske skupine “Sv. Josip Kupertinski”, pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Silvane Fužinato.

Nakon scenskog prikaza, svoju Uskrsnu čestitku prva nam je uputila Maria Dragomirović, predsjednica Studentskog zbora KBF-a. U svojoj čestitci pozornost je usmjerila na značenje Uskrsa za nas. Je li nam Uskrs postao sveden na ono što nam svijet nudi i komercijalizaciju, te jesmo li zaboravili što je uistinu Uskrs i što mu prethodi? Kršćani, teolozi i budući teolozi imaju važnu ulogu kao donositelji Radosne vijesti. No, možemo li govoriti o Radosnoj vijesti i biti iskreno radosni ako nismo spremni prihvatiti teškoće u životu? Odgovor se nalazi u nasljedovanju Krista u dimenziji njegove patnje. Trebamo uzeti vlastiti križ i krenuti putem muke i smrti. Trebamo umrijeti samome sebi kako bi se mogli u potpunosti predati Bogu i njegovoj volji, jer kako podsjeća, nakon patnje i smrti dolazi uskrsnuće. Zaključnim riječima “Neka na našim licima, u našem govoru, našem životu bude vidljiva radost uskrsnuća i nada u vječno spasenje”, svim okupljenima poželjela je sretan i blagoslovljen Uskrs.

Svoju čestitku nakon toga uputio je v. d. dekan KBF-a u Đakovu, izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin. “Krist je patnju preobrazio u ljubav”, riječi su to u kojima trebamo tražiti i gledati najdublji smisao patnje. Krist je patnju i smrt na križu pretvorio u oblik savršene ljubavi. No, patnja u ljudima dovodi i do sumnje u Boga. Nadovezujući se na sumnju, navodi primjere iz zadnjeg poglavlja Markova evanđelja (Mk 16, 9-10; 16, 12-13). Navodi kako su ti retci znakovi borbe između smisla i besmisla Kristove patnje i smrti, te da su upravo te rečenice neizgovoreni upit o smislu Kristova, ali i života apostola. Osvrćući se na C. S. Lewisa i Bergsona, koji su živoga Boga svodili na neosobnog- lijepog i dobrog,  potiče da u ovom Velikom tjednu zastanemo pred pitanjem: “Što će se dogoditi ako ga nađemo? Ili: što ako nas je već našao ili pokazao nam se u licima raspetoga?”. Zadaća koja je teolozima predana u baštinu je propovijedanje evanđelja- Radosne vijesti. Ljudi trebaju iznova otvarati oči pred stvarnošću ovoga svijeta; biti spremni iznova se smijati, plakati, tješiti, ali i graditi nešto novo što nije samo djelo čovjeka, nego je i dar Božji. Na kraju je svima poželio sretan i blagoslovljen Uskrs, blagdan nade i novoga Života.

Okupljenima na samom kraju, obratio se i mons. dr. sc. Đuro Hranić, Đakovačko- osječki nadbiskup. U svojoj čestitci iznio je dvije slike. U prvoj slici, pozornost je bila na rimskome satniku i pitanju kako je mogao zaključiti da je Isus uistinu Sin Božji, nakon što je umro na križu. Satnik je uvidio da je Isus drugačiji od ostalih, on je vapio na križu što je satnik vidio kao molitvu. Što i jest, ako usporedimo sa Ps 22, u kojem možemo prepoznati povjerenje Raspetoga u Boga. Druga slika usmjerena je na Emaus. Nakon Kristova uskrsnuća apostoli su se u strahu razbježali, ali i zajedno okupili u dvorani te raspravljali. Među njih dolazi Isus, ali apostol Toma ne biva prisutan. Isus ponovno dolazi i tada se obraća Tomi. Toma je čovjek koji postavlja ozbiljna pitanja i primjer je realnoga čovjeka, koji se pita: “Kako je moguće da onaj koji je raspet, umro i položen u grob sada živi? U susretu s različitim osobama tijekom života, mi im trebamo omogućiti da dođu do zaključka, da u nama ima nešto Božje, da nismo poput ostalih ljudi ovoga svijeta i da osjete dolazimo iz Njegove blizine. Ohrabreni i osnaženi, trebamo Isusovim očima promatrati stvarnost i prihvaćati jedni druge. Jer je i Toma, iako nevjeran bio primljen u zajednicu u kojoj ga nisu osuđivali. Ugledajući se na taj primjer, trebamo biti otvorene zajednice. Župne i crkvene zajednice bi morala biti mjesta otvorena za ljude koji imaju sumnje i pitanja, a mi sugovornici koji će im omogućiti susret s Uskrslim (po uzoru na dvojicu apostola koji su susreli uskrslog Gospodina), zaključio je nadbiskup Hranić, nakon čega je svima poželio sretan i blagoslovljen Uskrs i tu sposobnost da svojim životom, integritetom i postojanjem budemo evangelizacijska prisutnost ovome svijetu.

Program je završio pjesmom “Barjaci kreću Kraljevi” u izvedbi mješovitog pjevačkog zbora KBF-a.

Tekst. Marija Jakopović

 

Image Gallery

Kontakt

Katholische theologische Universität in Đakovo

    • Petra Preradovića 17, p. p. 54
      HR - 31400 Đakovo
    • Port: (++385) 031/802-400
      Secreteriat: (++385) 031/802-402
      Fax: (++385) 031/802-403
    • tajnistvo [et] djkbf.hr

IBAN account:
Fakultät: HR4523900011100474440
Wohnheim: HR3123900011500027586