Ujutro su se svi okupili u fakultetskoj kapelici Marije Majke Crkve gdje je prigodnu molitvu predvodio mr. sc. Stjepan Matezović, duhovnik bogoslovnoga sjemeništa i profesor duhovnosti na Fakultetu. Nakon toga, svi su se uputili pješice prema Dragotinu. Put je prošao u ozračju molitve, razgovora i druženja. Dolaskom u Dragotin, duhovnik Matezović je sa svima prisutnima izmolio litanije kod Gospina kipa nakon čega su se svi uputili na svetu misu koju je predvodio mons. dr. sc. Đuro Hranić, nadbiskup Đakovačko-osječki, a u koncelebraciji su bili profesori, poglavari sjemeništa i svećenici iz biskupijskih ustanova. Homiliju je uputio prof. dr. sc. Ivica Raguž, v.d. dekana Fakulteta. U svojoj je homiliji istaknuo tri važne misli. Prva je: Tko ljubi, njemu ništa ne nedostaje, tko ne ljubi, njemu sve nedostaje. Ljubav prema bližnjima, na koju nas Krist poziva, nije ljubav ovoga svijeta, nego njegova ljubav. Pozvani smo da ljubimo jedni druge kako je Krist ljubio nas. A on nam je pokazao kako nas je ljubio: dao je život za nas kao za prijatelje, premda smo bili neprijatelji, grješnici. Po toj se Kristovoj ljubavi prepoznaje kršćanska ljubav: potrebno je ljubiti i neprijatelje kao prijatelje, odnosno tako ljubiti sve ljude da postanu Kristovi prijatelji. Isto tako, upozorio je i da je ljubav opasna! Opasna je svaka ona ljubav kojom se ljubi duhom ovoga svijeta, a to je ljubav iz koristi. Jedina prava ljubav je Kristova ljubav. Treba ljubiti bližnjega da i on postane Kristov prijatelj. Na takvu nas ljubav poziva Blažena Djevica Marija koja nas tako ljubi da posjedujemo Krista i da ga ljubimo poput nje. Tako i današnji svetac, kojega se spominjemo, Leopold Bogdan Mandić, govori da želi biti „sredstvo nadnaravnoga reda za svoje vjernike“. Štoviše, piše sv. Leopold u jednom pismu da mu je „najveća utjeha da ima mnoge duše za koje je utjeha, podrška i uzrok spasenja“. Druga misao koju je Dekan istaknuo jest ona o prijateljstvu: tko nije prijatelj Istine, ne može biti prijatelj čovjeka. Ljudi trajno sklapaju savezništva, prijateljstva iz koristi, ali to prijateljstvo nije istinito, već traje dok traje interes. Za nas je Isus Krist sama Istina i tko je prijatelj s Kristom, može biti prijatelj sa svim ljudima. Dva su uvjeta da budemo prijatelji s Kristom: da budemo robovi, sluge Krista i da to budemo na prijateljski način. Ako nismo sluge, kao Blažena Djevica Marija koja sebe naziva sluškinjom, ne možemo biti Kristovi prijatelji. Na to nas poziva i sam Krist, a to je da vršimo njegove zapovijed. Ne treba nam to biti teško, jer je sam Krist došao na zemlju da nam bude prijatelj, ali kao sluga, da služi ljudima, a ne da bude služen. Ali to nije dostatno. Naime, možemo Kristu i bližnjima služiti kao sluge, ali iz koristi. Često se to događa, istaknuo je Dekan, i u samoj Crkvi koja je danas veliki poslodavac: služe mnogi i u Crkve, ali iz koristi. Zato je istinski sluga Kristov prijatelj, a to znači da mu tako služi radi njega samoga, tako što „poznaje“ ono što je Kristovo, kako stoji u Ivanovu evanđelju. Posljednja misao koju je dekan naveo su zapravo dvije misli Leopolda Bogdana Mandića iz njegovih pisama. U većini njegovih pisama nailazi se na rečenicu: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ I mnogima piše: „Čovječe male vjere, što sumnjaš?“ Koliko bismo samo mnogo primali utjeha u životu kada bismo zaista vjerovali u Kristove riječi, kada bismo znali da „se list ne okreće, ako to Bog ne će“, kako piše sv. Leopold. Na to nas poziva i Blažena Djevica Marija. Sveti Leopold Bogdan Mandić piše u jednome pismu svećeniku: „Neka se Vaš život okreće između mise koju ste slavili i mise koju ćete slaviti. Živite u neprekidnoj misi.“ Živimo s Kristom „između dviju misa“ u „neprekidnoj misi“, s Kristom, koji nas uči ljubavi i prijateljstvu, potaknuo je dekan sve prisutne.
Nakon mise, uslijedio je zajednički ručak i druženje.
Tekst: Maria Dragomirović / Foto: Nikolina Blažević
