Profesor Söding je pozdravio sve nazočne te je započeo svoje predavanje mišlju da je milosrđe riječ koja je u mnogim jezicima ovoga svijeta religiozno obojena. Na početku predavanja profesor je naglasio da sama Crkva nasljeduje Isusa, ono na što ona obvezuje samu sebe, to mora i ostvarivati, a sa Petrom i apostolima ima vlast vezivanja i odrješivanja, ona otvara put u Kraljevstvo Božje. Nadalje, predavač je izlagao tematiku govora na gori za koji kaže da je golema opomena koja čuva od licemjerja, kušnje pobožnih. Zato,bez milosrđa, svijet bi propao, a bez pravednosti milosrđe postaje licemjerje. 'Blaženost' koju daju blaženstva jesu nebeska sreća koju daruje sam Bog, ona su portret samoga Isusa. Isusova praksa da iskazuje Božje milosrđe i tako mijenja dubinski čovjekovu nevolju, postaje praksa i Isusovih učenika. Milosrdni su oni koji su  iskusili i osjetili Božje milosrđe. Iz toga slijedi da ljudsko milosrđe uvijek upućuje na veće Božje milosrđe iz kojega potječe i na koje mora upućivati da ne bi bilo uzaludno. S druge strane, profesor je ukazao na to da licemjer nije samo onaj tko drugačije radi nego što govori, nego također i onaj tko dobro koje čini, čini radi sama sebe, utoliko je licemjerje velika opasnost, licemjer nije uvijek drugi, nego smo to uvijek i mi sami.

Naposljetku, dotaknuo se i teme odnosa milosrđa i pravednosti koja u Propovijedi na gori ima specifično teološko značenje, ali Isus ne naučava nikakav poseban moral, on govori tako da ga ljudi dobre volje mogu razumjeti. Milosrđe bi bez pravednosti bilo majka raspuštenosti, jer ne bi bilo milosrđe, nego licemjerje, zaključio je profesor Söding.

Nakon predavanja uslijedila je vrlo plodna rasprava.

Video prilog možete pogledati na: https://youtu.be/SkB1ss4zRsU