Veranstaltungen

Održan kolokvij prigodom 20 godina od smrti njemačkoga filozofa Josefa Piepera (VIDEO)

Autor:  Slađana Bradarić i Kristijan Japarić Donnerstag, 06 April 2017 |

5 travnja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je znanstveni kolokvij prigodom 20 godina od smrti njemačkog filozofa Josefa Poepera. Uvodne pozdrave uputio je izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž, te ujedno otvorio znanstveni skup.

Prvo predavanje održao je mr. sc. Ivica Mršo pod naslovom "Problemi moderne vjere kroz koncept svetoga/profanoga". Profesor je naglasio kako ova dva pojma predstavljaju različite, ali ne i nepomirljive stvarnosti. Izazov modernog društva je fenomen desakralizacije koji vješto ulazi u sve sfere ljudskoga življenja. Profesor je primjer ovog fenomena primijenio na pojmu svećenstva oko kojeg se lome mnoge religije. Za Piepera Crkva je ona koja svećenika čini svećenikom, a tzv. potestas sacra njegovo zvanje čini različitim od svakog drugog zvanja. Isto tako, na primjeru Crkve kao svetoga mjesta, Pieper naglašava kako ju svetom ne čini arhitekt već snaga posvećenja kao milosni dar. Na koncu svog predavanja profesor je citirao Hansa Ursa von Baltharasa kako bi ukazao na značaj J. Piepera: "Dugujemo veliku zahvalnsot Josefu Pieperu za neumorno izricanje one stvari koje u ovo vrijeme najviše treba."

Doc. dr. sc. Šimo Šokčević održao je predavanje "Josef Pieper i John Henry Newman o vjeri". U prvom dijelu predavanja naglasak je bio stavljen na pojam vjere u opće spoznajnom smislu kod ovih dvaju autora, dok se u drugom dijelu profesor Šokčević osvrnuo na njihova shvaćanja katoličke vjere. Na taj način profesor je povezao epistemološke i filozofsko-teološke izvode. Fenomen vjere bitno nameće pitanje njezine sigurnosti. Newman sigurnost vidi u isprepletenosti pojedinačnih elemenata (neformalno zaključivanje, konvergencija vjerojatnosti) koji uzeti individualno ne daju nikakvu garanciju. Sigurnost vjere bi u tom slučaju bila cjeloviti pristanak bez stupnjevitosti. Pieper će stoga dodati da pristanak bitno ovisi o moralnim prepozicijama, te će tako Newman uvesti pojam smisla za izvodom, koji povezuje neformalno zaključivnje s pristankom. Nadalje, profesor je govorio o ključnim moralnim predsipozicijama za vjeru kod ovih dvaju autora, a to su slobodna volja u koherenciji s razumom i ljubav koja se usmjerava prema osobi. Za Newmana jamac vjere je ispravno stanje srca, a ono se sastoji u odgovoru ljubavi na poziv Isusa Krista. Ovim mislima profesor je prešao na drugi dio izlaganja u kojemu je naglasak stavio na katoličku vjeru koja je za ove autore kao i svako drugo poimanje religijske vjere veliki skok, ali i konkretan odnos s Osobom bez kojeg ne bismo mogli vjerovati u objektivni sadržaj, pa i u dogme katoličke vjere. Time bi vjera ostala na razini subjektivnosti. Na kraju predavanje profesor je naglasio da oba autora žele odvojiti mrtvu vjeru "fides formata ratione" koja se zasniva na argumentima od one žive vjere koja proizlazi iz čiste ljubavi.  Stoga vjerujemo jer bivstvujemo u Božjoj ljubavi, zaključio je Šokčević na tragu Piepera i Newmana.

Predavanje pod naslovom "Ideja čovjeka u filozofiji Josefa Piepera" održao je dr. sc. Franjo Mijatović. Profesor Mijatović naglasio je na samom početku da je pojam čovjeka prisutan u raznovrsnim raspravama i znanstvenim disciplinama, međutim čovjeka se ne može jednoznačno tumačiti. Izlaganje se, istaknuo je profesor, sastoji od nekih temeljnih postavki viđenja čovjeka za Josefa Piepera. Pieper svoju antropologiju bazira na vrlinama, čovjek je za Piepera dio planskog kozmosa te iz toga slijedi da je njegova njegova kozmička vizija ona koja u svoj prostor dopušta i prodor božanskoga. Pieper si postavlja pitanje o znanju koje je za njega intelektualni dar. Razlikuje dvije vrste znanja: ratio i intellectus, koji naime jesu različiti ali ne gledamo ih odvojeno. On čovjeku pridjeva i metafiziku stvaranja. Čovjek kao stvorenje ima narav kojoj je zadaća otkrivati svoje djelatnosti tijekom života. Također, Pieper ponovno reinterpretira koncepciju ljudskog bića. Njegova koncepcija čovjeka počinje pitanjem o ljudskoj naravi, o prioritetima esencije i egzistencije, gdje se razilazi sa mišljenjem Sartrea. Naposljetku, kod Piepera je prisutna egzistencijalna neizvjesnost ljudskog bića; on vjeruje da je ljudsko biće upravljeno konačnom cilju, a tu posebno naglasak stavlja na kreposti, nadu  i milost, uloga pojedinih od njih je izgradnja kreposnog karaktera te usmjeravanje čovjeka njegovom finalnom cilju.

Posljednje predavanje održao je izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž s temom "O misaonoj formi kršćanske filozofije Josefa Piepera". Profesor  je u ovome izlaganju nastojao predstaviti temeljnu bit misaone forme  kršćanskog filozofa Josefa Piepera. Ono što je presudno u njegovoj osobnoj filozofskoj izgradnji je između ostaloga, utjecaj Romana Guardinija. Naime, Guardinijevo izlaganje o klasičnom duhu koje je održao u prvoj polovici 20. stoljeća je za Piepera bilo od presudne važnosti. Guardini klasični duh shvaća kao puštanje stvari da bude vjerodostojna, da se očituje u sebi samoj, duh je za njega i djetinji stav cjelokupne zbilje. On je također i stav koji zapaža u svakoj stvari njezinu posebnost te najbitnije, klasični duh njeguje stav strahopoštovanja prema svim stvarima. Osim Guardinija koji je imao najvećeg utjecaja na Piepera, važno je spomenuti i Edmunda Husserla i njegove fenomenološke postavke te Maxa Schelera kod kojega imamo slične tvrdnje. Svakako veliki uzor mu je bio i Toma Akvinski te se njegovim djelima i nadahnjivao. Pieper također progovara i o znanju koje je za njega izričaj strahopoštovanja i poniznosti, a mladom čovjeku Pieper savjetuje  da sačuva otmjenost šutljivog slušanja onoga što je istinski zbiljsko. Potrebno je, prema Pieperu, pustiti da bitak djeluje na nama pa tek onda spoznavati taj bitak. Profesor je istaknuo da je za Piepera istinska filozofija ona koja se izriče u skromnosti jezika. Onaj koji koristi ukrasne riječi stavlja sebe u središte, a koristeći jednostavan i skroman način jezika daje do znanja da mu je stalo do samih stvari. Važno je koristiti skroman govor i izričaje jer time vodimo razgovor sa čitateljima. Također je bitno i njegovo razumijevanje filozofije, ona je za njega motrenje stvarnosti, tiče se cijele zbilje i razumijemo je jedino ako nas muče ista pitanja kao i druge filozofe ili teologe. Naposljetku naglašava i važnost dokolice, ona je prekid sa aktivnošću i funkcionalizacijom stvarnosti i protivi se precjenjivanju napora i teškoga, zaključio je Raguž.

Tekst i fotografije: Kristijan Japarić i Slađana Bradarić 


Video prilog ovog događanja možete pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=kAtGJN1PXok
.

 

Image Gallery

Kontakt

Katholische theologische Universität in Đakovo

    • Petra Preradovića 17, p. p. 54
      HR - 31400 Đakovo
    • Port: (++385) 031/802-400
      Secreteriat: (++385) 031/802-402
      Fax: (++385) 031/802-403
    • tajnistvo [et] djkbf.hr

IBAN account:
Fakultät: HR4523900011100474440
Wohnheim: HR3123900011500027586