Iz predgovora:
Ime Josipa Gunčevića (1895. - 1945.), svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije, doktora teologije, katehete i katehetičara, te njegov teorijski i praktični rad u vremenu između dva svjetska rata, poznati su tek malom krugu hrvatskih katehetičara, znanstvenika, svećenika i kulturnih djelatnika. Razlog nepoznavanja je prisilna šutnja za vrijeme komunizma i komunističke Jugoslavije, budući da su Gunčevića, hrvatskog domoljuba i Bogu odanog svećenika, kao neprijatelja naroda Jugoslavije ubili komunisti 1945. godine.

Poznate su uglavnom osnovne činjenice iz njegova života, i to samo starijim svećenicima mjesne Crkve. Stoga ovaj rad, slikovito rečeno, nastoji s Josipa Gunčevića skinuti prašinu, vratiti ga iz zaborava i pokazati kako je Đakovačka i Srijemska biskupija imala izrazito veliku crkvenu osobu. Štoviše, ta osoba bila je - prema vlč. Markovcu, svećeniku koji  je poznavao Josipa Gunčevića - izabrana 1943. godine za biskupa, no Vatikan je povukao bulu o imenovanju. Njegova pak biskupija, cijelo vrijeme komunizma je o njemu šutjeti, premda su ga mnogi, čitajući njegove knjige i brošure te njegove znanstvene članke, cijenili i koristili njegov znanstveni opus.

Istraživački interes želi odgovoriti zadaći što boljeg rasvjetljenja lika Josipa Gunčevića. Osnovni cilj rada jest istražiti i pokazati kako teorijski, tako i konkretni doprinos Josipa Gunčevića životu Đakovačke i Srijemske biskupije te Crkvi u Hrvata općenito; a potom istražiti njegov doprinos, teologiji, posebice katehetici i pedagogiji između dva svjetska rata.