Stoga nas je potaknuo da na „život ne gledamo kao na trgovinu! Da ne pomažemo ljudima, da bi ih se kupilo, vezalo uz sebe; već da pružamo nesebičnu ljubav, bez očekivanja povratne koristi. Naš se život ne može osigurati nikakvim dobrim djelima, nikakvim zaslugama, nikojim dobročinstvom, već je dobro djelo samo po sebi nagrada“. Na tragu rečenog, zaključio je kako „tražiti da nas svi ljube, da nam budu zahvalni i da nam se dive, bio bi promašen život. Na zemlji  se trpi zbog neuzvraćene dobrote i ljubavi. Ovdje, nitko ne može ne zadobiti ranu, od onih za koje živi, za koje radi i kojima čini dobro. Nitko ne može ne biti kritiziran, ne biti više ili manje obespravljen i nitko ne može proći bez plača. Na zemlji se pati i ne vidi se direktno svjetlo, nego tek kroz suzu. Sretni mogu biti samo oni koji znaju da je život borba i da se ovdje sve pobjeđuje s ljubavlju; da se isplati biti dobar, samo po sebi;  da se ovdje odlazi, ali se zauvijek živi na nebu na temeljima naše plemenitosti i da ćemo tamo biti najsretniji što smo ovdje bili hrabri u poteškoćama, ustrajni u dobroti, uporni u ljubavi, bez uzvratnog očekivanja“.

Na temelju molitvenog nagovora, sastavila: Izv. prof. dr. sc. Suzana Vuletić