Događanja

Predavanja prvoga dana TPS-a u Đakovu

Autor:  Srijeda, 11 Rujan 2019 |

Prvoga dana Teološko-pastoralnog seminara u Đakovu, u utorak 10. rujna, održana su tri predavanja te panel diskusija. „Biblija obiluje obiteljima…“ (AL 8). Poimanje braka i njegove (ne)razrješivosti u Starome i Novome zavjetu: evolucija ljubavi – usporedba dvaju koncepata na temelju AL tema je prvoga predavanja, koje je održao doc. dr. sc. Niko Bilić.

U svojemu izlaganju prikazao je kratak pregled biblijskih primjera na kojima papa Franjo o svojoj pobudnici Amoris Laetitia zasniva nauk o ljubavi i braku u obiteljskom životu. Tako je iznio primjere Psalma 128 u kojemu je Papa naglasio važnost rada, mjesta, važnost muškarca i važnost rađanja djece, a svatko je u ovom psalmu mogao pronaći svoje uporište. Naglasio je kako je Papa birao biblijske tekstove u kojima se navodi kako je čovjek stvoren na sliku Božju, kako je Bog stvorio muško i žensko, kako je čovjek stvoren za obitelj, za društvo, navodeći kako čovjek nije stvoren za samoću i da je to jedan od ključnih problema današnjice. „Bog je ljubav i on mora pronaći svoje mjestu u svakoj obitelji, a za to postoje mnogi primjeri upravo u Bibliji, od praroditelja Adama i Eve, do samoga raja Svetoga pisma i odnosa Jaganjca i Crkve“, naglasio je predavač dodavši kako je upravo obiteljskim odnosima prožeta gotova čitava Biblija, naglašavajući da se riječ Ben odnosno sin nakon riječi Jahve pojavljuje najviše puta u Svetom pismu.

Nastavljajući tumačiti Papinu pobudnicu profesor Bilić navodi kako je u Starom zavjetu stavljen naglasak upravo na rastavama jer je tadašnji život bio često život poligamije, ali ni Židovi to nisu smatrali dostojnim i više naglašavali monogamiju. Zato je iznio nekoliko primjera zdravih, biblijskih obitelji, poput Abrahama i Sare, navodeći kako odnos Abrahama i Hagare kao surogat majčinstva nije bio dobar. Pa potom život Rute i Boaza, život Manoaha i njegove supruge koji su sve predali u Božje ruke. Upravo u tim obiteljima treba biti primjer suživota, primjer potpunog predanja u Božje ruke. Predavač je zaključio svoje izlaganje kazujući kako Papa u pobudnici poseban naglasak stavlja na stvaranje žene, te da u životu muža i žene treba gledati odnos Krista i njegove Crkve, a brak i obitelj pravi su poziv i oblik nasljedovanja Isusa Krista.

(Su)odnos naravne i sakramentalne ženidbe prema pobudnici Amoris Laetitia.

Drugo predavanje na temu (Su)odnos naravne i sakramentalne ženidbe prema pobudnici Amoris Laetitia održao je prof. dr. sc. Antun Tamarut. Započeo je riječima kako središte braka mora biti milosrđe i Božja pravednost koja će izvirati iz Isusa Krista po kojemu, za kojega i u kojemu je sve stvoreno. U Isusu Kristu sve ima svoj uzrok i sve ima svoj uzor. Upravo u Isusu Kristu, odnosno Presvetome Trojstvu, svoje temelje ima i naravno i plodno zajedništvo muškarca i žene, a ono u sakramentu ženidbe dostiže svoj vrhunac gdje to zajedništvo postiže svoj bogoliki odnosno kristoliki izraz, rekao je predavač.  Isus Krist sa svojom ljubavi ulazi u bračni život muškarca i žene kada oni sklapaju sakramentalnu ženidbu i potom su oni pozvani služiti u svojim životima. Supružnici sklapanjem ženidbe dobivaju posebno poslanje, te su pozvani raditi na izgrađivanju društva i sebe samih, na izgrađivanju žive Crkve, svjedočiti onu istinsku uskrsnu ljubav koja se u potpunosti ostvarila i objavila u žrtvi Isusa Krista odnosno u žrtvi križa, nastavio je profesor.

Citirajući papu Franju naveo je kako je brak, odnosno obitelj, mjesto Bogoobjave, mjesto istinske teofanije, ali i mjesto gdje se aktualizira Božja kreativnost, mjesto je to one prave, Božje ljubavi. Nastavljajući izlaganja predavač je naveo kako naravna ženidba koja počiva na poretku stvaranja, svoju konačnu svrhu, svoj smisao, svoju puninu dobiva u otkupljenju jer ženidbeni savez koji je započeo već u samome stvaranju i koji je objavljen u povijesti spasenja prima punu objavu svoga značenja upravo u Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Zato naravnu ženidbu u odnosu na onu sakramentalnu treba promatrati kao široki i nezamjenjivi temelj, sjeme iz kojega, ako se pusti Isusa Krista u život, može izniknuti uistinu milosno stablo života. Upravo zato naravnu ženidba zaslužuje iskreno poštovanje, te strpljivu i radosnu nadu. A saramentlana ženidba je iz takve perspektive onda sveta želja, čežnja te veliki i dragocjeni dar za kojega treba moliti i za koji se živi. A uz sve križeve i životne poteškoće bračni život moguće je u Gospodinu živjeti i radosno i zahvalno, zaključio je profesor Tamarut.

Ništavost ženidbe u svjetlu Amoris Laetitia: očekivanja i izazovi za sudski pastoral

Treće i posljednje predavanje ovoga dana održao je prof. dr. sc. Josip Šalković na temu Ništavost ženidbe u svjetlu Amoris Laetitia: očekivanja i izazovi za sudski pastoral. U svojem predavanju progovorio je o očekivanjima, odnosno različitim izazovima koje je donijela pobudnica Amoris Laetitia. Naime, vršeći svoje povjerene službe, pastiri povjerenih im stada: prezbiteri, biskupi, sudski vikari redovito se susreću s rastavljenim i razvedenim vjernicima koji vrlo često „dvoje o važnosti svoje ženidbe ili su uvjereni u njezinu ništavost“. Na koji način i kako pristupiti takvim osobama, što im reći, zapitao se predavač. Odgovore je najbolje pronaći upravo u Zakoniku kanonskoga prava u kanonima 1671-1691 koji progovaraju o parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe, koja su prava, koje obaveze i što je potrebno za određeni slučaj.

Predavač je nastavljajući izlaganje stavio naglasak na reforme kanonskoga postupka za parnice proglašenja ništavosti ženidbe koje je papa Franjo proveo i stavio pred vjernike 2015. godine. Te papine reforme promatraju se i u svjetlu pobudnice Amoris Laetitia, osobito s obzirom na način provođenja predprocesne odnosno pastoralne istrage koja prethodi samom sudskom postupku. Profesor Šalković na poseban način ovdje je naglasio važnost prve skupine savjetnika, odnosno onih koji se prvi susreću sa samim pitanjima vezanima sa onima koji dvoje u valjanost svoje ženidbe, u prvom redu to su župnici, župni vikar i druge osobe koje imaju određene kompetencije, a nisu direktno vezani iz kanonsko – pravne strukture. Tako je pobudnica Amoris Laetitia naglasila da je pastir svojega stada dužan izići i ostvariti „kulturu susreta“ i razviti vještinu praćenja, razgovora i razlučivanja kod svake osobe posebno. Predavanje je zaključio ističući kako „pastiri moraju znati da su iz ljubavi prema istini obavezni dobro razlikovati situacije jer dobro obavljena pastoralna istraga pridonosi bržem vođenju sudskog procesa u kojemu je na prvome mjestu istina i pravda svete ženidbene veze“.  

Nakon prva dva izlaganja održana je diskusija u kojoj su predavačima postavljana pitanja, a nakon trećeg izlaganja uslijedila je panel diskusija vezana uz temu iskustava u pripremi i odvijanju parnice o ništavosti ženidbe u kojoj su sudjelovali moderator, svećenici iz pastoralne prakse, teolog kanonskoga prava odnosno sudski vikar te moralni teolog koji su odgovarali na konkretna pitanja vezana upravo uz službu župnika, župnih vikara, na koji način djelovati, što tražiti i kako odgovoriti osobama koje dvoje u valjanost svoje ženidbe.

Tekst: Dominik Nedeljković
Fotografija: M. Ivanišić

 

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

  • Petra Preradovića 17, p. p. 54
    HR - 31400 Đakovo
  • Porta: (++385) 031/802-400
    Tajništvo: (++385) 031/802-402
    Fax: (++385) 031/802-403
  • tajnistvo@djkbf.hr

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.