Događanja

Održane duhovne vježbe za studente laike

Autor:  Ponedjeljak, 14 Studeni 2022 |

Od petka 11. studenoga 2022. godine do nedjelje 13. studenoga 2022. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održane su duhovne vježbe za studente laike. Voditelj vježbi bio je vlč. dr. sc. Ilija Dogan, profesor kanonskoga prava na Fakultetu.

Na početku vježbi profesor je objasnio kako je lakše reći ono što duhovne vježbe nisu, nego ono što jesu. Tako je naveo da duhovne vježbe nisu klasična predavanja, već da će studenti biti ti koji će više promišljati. Isto tako, to neće biti velike teološke rasprave jer se sam Bog spustio k nama pa se i mi trebamo spustiti s visokih teoloških tema. Također, to ne smije biti vrijeme nadoknada propuštenih molitava, pobožnosti, nadoknada studentskih obaveza i slično, nego vrijeme u kojemu ćemo se povući u pustinju, u samoću i tražiti Boga. Tema vježbi tako će biti „Stol milosrđa“, odnosno mi nesavršeni, grešni, dostojni smo biti za stolom s Bogom.

Prvo razmatranje bilo je posvećeno Bogu. Profesor je donio sljedeća razmišljanja: potrebno je pronaći moga Boga. Kakav je moj osobni Bog? Učenici u Emausu mislili su da je njihov Mesija mrtav. Susreću ga na putu, ali ga ne prepoznaju. Puno puta i mi hodamo uz Boga, ali ga ne prepoznamo jer se naša slika razlikuje od onoga kakav On uistinu jest. Upravo u ovim vježbama želimo upoznati Boga Isusa Krista, Boga kojega je objavio Isus Krist. Nakon uvoda profesor je predložio tri biblijska teksta za samostalno razmatranje i otkrivanje slike Božje. To su: Post 1, 26-27; Lk 15, 3-7; Lk 15, 11-32. Tada su se studenti povukli u osamu na razmatranje, a nakon razmatranja uslijedilo je euharistijsko klanjanje. 

Drugi dan duhovnih vježbi započeo je molitvom jutarnje i drugim razmatranjem, temeljenim na tekstu Lk 19, 1-10. Profesor je dao tri smjernice za razmatranje ovoga teksta. Prva je da svatko od nas ima svoju smokvu. Zakej je bio nadcarinik, Židovi ga nisu voljeli zbog toga i njemu je smokva zapravo bila mjesto skrivanja od pogleda drugih ljudi. Svaki čovjek ima svoju smokvu, mjesto gdje se skriva, gdje ne želi da ga drugi vide – to je mjesto naših grijeha, slabosti i pogrešaka. Druga smjernica je da je Isus došao kako bi nas maknuo sa smokve. Isus je primijetio Zakeja, onoga koji nije htio biti primijećen. Bog uvijek prvi pristupa čovjeku. Bog prilazi svakome od nas i to na mjestu gdje ne želimo da nam itko priđe, mjestu pogrešaka, mjestu gdje smo maleni. Isus nas dolazi izvući s toga mjesta i reći nam da mi nismo te greške. Treća smjernica jest da se ljubav ljubavlju vraća. Isus Zakeju pokazuje ljubav i Zakej na tu ljubav vraća ljubavlju – sve što je uzeo daje siromasima. Saznaje da njegove pogreške nisu on i da Isus našu malenost preobražava u veličinu. Nakon smjernica, studenti su se povukli na osobno razmatranje i molitvu.

Uslijedila je sveta misa. U homiliji se profesor osvrnuo na evanđelje dana, na događaj kada su Marija i Josip izgubili Isusa u hramu. Dakle, profesor je govorio o Mariji i Josipu koji su u krizi, koji su izgubili Isusa, koji su izgubili Boga. Osjećaj koji su morali osjećati Marija i Josip, shvativši da su izgubili Isusa, jednak je osjećaju kada netko izgubi svaki smisao života. Svima nam se može dogoditi da izgubimo smisao života, da izgubimo Isusa, jer ako se to dogodilo Blaženoj Djevici Mariji i njezinu prečistom zaručniku, tko smo mi da se nama takvo što ne dogodi. Nakon toga, profesor je naveo stvari koje treba učiniti u trenucima krize. Prva je da stvari treba nazvati pravim imenom. Marija i Josip nisu se pravili da se gubitak Isusa nije dogodio, nego su priznali da su ga izgubili. Tek kada priznamo da smo pali u krizu i izgubili Isusa, možemo se iz nje izvući. Drugo što je važno spomenuti jest da su Marija i Josip učinili još jednu grešku, a to je da su Isusa tražili među rodbinom i znancima – tamo gdje On nije. I mi kada padnemo u krizu, često tražimo rješenja na krivim mjestima – među prijateljima, rodbinom. Profesor je zaključio da su krize sastavni dio života i da nije problem pasti u krizu. Problem je ako ne priznamo da smo pali u krizu, da smo izgubili Isusa. Sv. obitelj je iz krize izašla jača pa tako i mi iz krize moramo izaći jači.

Poslijepodne je održano pokorničko bogoslužje. Tekst kojim smo se vodili bilo je Lukino evanđelje, Petrovo zatajenje Isusa. Profesor je ovdje istaknuo tri važne stvari. Prva je riječ „zaplaka“. Može nam se činiti da Petar plače jer je izdao Isusa, ali on je prije svega zaplakao radi sebe, jer je pogriješio, jer je on onaj koji je stijena i koji će ostati do kraja. Rekao je da nikada neće ostaviti Gospodina, a sada ga je razočarao. Petar je razočaran i ljutit na samoga sebe. Ne može si to oprostiti. I mi često razočaramo sebe poput Petra. Druga važna stvar ovdje je Isusov pogled Petru. To je pogled koji oprašta, unatoč tome što trpi. Isus ovim pogledom ne želi prekoriti Petra, nego mu reći: „U redu je. I ti, Petre, smiješ pasti. I ti smiješ pogriješiti.“ To je pogled Boga koji ne uništava, nego preobražava, koji dopušta čovjeku da pogriješi i koji ga podiže. To je pogled koji Bog upućuje svima nama – i mi smo grešnici koji smiju pasti. Bog ne opravdava grijeh, nego podiže čovjeka jer mu je stalo do njega. I treće su apostoli. Iako je Petar zatajio Isusa, nisu ga zbog toga prezreli, niti je zbog toga izgubio autoritet, nego su prihvatili da i Petar može pogriješiti. Trebamo prihvatiti da imamo pravo pasti, ali i da imamo pravo sjesti sa svim drugim grešnicima za stol s Bogom.

Nakon nagovora, uslijedila je mogućnost za svetu ispovijed.

Treće razmatranje tematiziralo je otajstvo patnje i otajstvo križa. Profesor je naglasio da kršćanstvo nije religija praznoga križa; na križu je uvijek netko, križ ne može biti prazan. Sve počinje jednim drvetom (spoznaje dobra i zla) i sve završava jednim drvetom (križa). Bog nije otjerao Adama i Evu da ih kazni, nego da ih spasi. Da su ostali, njihov bi grijeh bio vječan i ne bi se mogli spasiti, a kada ih je otjerao, grijeh je postao smrtan i oni imaju mogućnost spasiti se. Križ je naše spasenje. Po križu nam dolazi spas. I dok smo zagledani u križ, želimo promatrati one koji su bili uz taj  križ. Prvi križ je neotkupljeni križ. Križ razbojnika koji pogrđuje Krista, križ onoga koji ne prihvaća patnju, koji je protiv patnje. Križ onoga koji viče: „Ako me voliš, zašto dopuštaš da patim?“ On ne traži krivca u sebi, nego u Kristu koji ga ne skida s križa. Drugi je križ otkupljeni križ. Ovaj razbojnik priznaje da s razlogom visi i priznaje da je Isus nevin. On traži vezu s Isusom – sjeti me se. Svjestan je svojih pogrešaka, svjestan je da je zaslužio patnju, ali želi imati Isusa sa sobom u patnji. Isus mu obećava raj kada prođe patnja. Treći križ je Kristov križ koji se nalazi u sredini jednako udaljen od jednoga i drugoga, jednako blizu jednomu i drugomu. Bog je blizu svima nama, prihvaćali mi patnju ili ne. Isus nije Bog koji spušta s križa, već Bog koji ostaje u našim patnjama s nama i daje smisao toj patnji. Isus te neće osloboditi od patnje, ali će biti s tobom u patnji.

Drugi dan duhovnih vježbi završio je euharistijskim klanjanjem i molitvom povečerja.

Posljednji dan duhovnih vježbi započeo je molitvom jutarnje nakon koje je uslijedilo četvrto, posljednje razmatranje. Razmatranje se temeljilo na Lk 24, 1-12, izvještaj o uskrsnuću. Pred otajstvom smrti čovjek zanijemi i nema što reći. Svaka naša riječ postaje preslaba i nedovoljna. I upravo tada, kada svi zašute, Bog progovara. Progovara praznim grobom i svjedoči da smrt nije kraj. Profesor je izdvojio tri važne smjernice iz ovoga teksta. Prvo, žene se vraćaju na grob gdje su ostavile Isusa. To smo svi mi koji se vraćamo našim grobovima, našim greškama, grijesima, propustima, padovima. No, žene viđaju da je grob prazan, da nema onoga koga su ostavile. Krist je uskrsnuo, grob je prazan, grijeh je otpušten. Krist nam je smrću i uskrsnućem skinuo okove, a mi se stalno vraćamo prošlosti i grijesima. Drugo, žene susreću dva čovjeka u blistavoj odjeći koji ih pitaju što traže Živoga među mrtvima. Pita ih što traže sebe među mrtvima. Živ je onaj koji nije opterećen svojom prošlošću i budućnošću. Sv. Pavao kaže da ljubav ne pamti zlo. Bog ne pamti zlo. Bog te traži među živima, među onima koji čine dobro. Stol nesavršenih je stol ljubavi. Bog preobražava nesavršene. To je stol milosti Božje. S Bogom svaka naša nesavršenost postaje savršenost. Biti savršen znači gledati čudo koje Bog čini preko nesavršenih. I treće, nitko nije vjerovao ženama, ali jedan je sumnjao. Petar usta i potrča na grob. Petar je imao svoj put do groba. Svatko od nas ima svoj put do groba. Petar mora sam otrčati do groba, mora sam proći svoj put, uvjeriti se i rasti. Bog za svakoga ima put koji mora prijeći.

I nakon ovoga, studenti su nastavili osobno razmatranje nad zadanim tekstom.

Duhovne vježbe završile su zajedničkom euharistijom. U homiliji se profesor osvrnuo na evanđelje rekavši kako bi evanđelje trebala biti Radosna vijest, a nama se čini da ovdje Isus prijeti. No, ako se bolje zagledamo, vidjet ćemo da Isus uistinu donosi radosnu vijest jer koliko se god strahota događalo na zemlji, spasit ćemo se u vječnosti. Trebamo se bojati ako smo zagledani u zemaljsko što je propadljivo, ali ako smo zagledani u nebesko, nemamo se čega bojati. Ovo evanđelje govori u svjetlu uskrsnuća, gdje zemaljsko prestaje, a počinje ono vječno. Bog je u smrt utkao svoju ljubav, preobrazio je naše tijelo za nebo. Zatim je profesor povezao tri stvari u duhu uskrsnuća s dvojicom učenika na putu za Emaus. Prvo, da bismo susreli Boga, moramo ga odbaciti, moramo odbaciti sliku Boga kakvu mi imamo. Učenici misle da je Isus umro. Isus ih susreće, no oni ga ne prepoznaju. Tek kada su odbacili sliku mrtvog Isusa, prepoznaju ga. Drugo, ako želimo ispunjati planove, trebamo prestati planirati. Učenici su imali plan za Isusa, no Isus je imao drukčiji plan. Božji planovi su veći od naših planova. Ako želimo ispunjati Božje planove, moramo napustiti svoje. Tako ćemo biti sretniji i zadovoljniji. I treće, ako želiš graditi, počni rušiti. Učenici se vraćaju kući, vraćaju se u svoju sigurnost. Krenuli su s Isusom, no njega sada nema i oni se žele vratiti u svoju sigurnost. Kada upoznaju pravoga, živoga Boga, napuštaju Emaus i vraćaju se u Jeruzalem. Tako smo mi pozvani graditi novi svijet, ali prije toga moramo srušiti stari. Moramo graditi ovaj svijet kako bi bio ljepši i humaniji.

Tekst i fotografija: Maria Dragomirović

 

Galerija slika

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.