Migracije nisu samo društvena činjenica našega vremena, nego i teološko-pastoralni znak koji Crkvu poziva na proročko svjedočanstvo evanđelja. U njima se zrcali biblijska slika hoda naroda, gostoprimstva i Božje blizine onima koji su na putu. Crkva je pozvana biti dom svih naroda, mjesto gdje se dar različitosti ne doživljava kao prijetnja, nego kao prigoda za rast u navještaju vjere, zajedništvu, kulturi dijaloga i svjedočenju kršćanske ljubavi. Na temelju predavanja, radionica te rasprave na okruglom stolu, Povjerenstvo za Teološko-pastoralni seminar Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu donijelo je sljedeće prijedloge i poticaje za pastoralni rad s migrantima:

1. Migracije – izazov Crkvi da promiče dostojanstvo migranata i brani njihova temeljna prava
Migranti se u novim sredinama suočavaju s nesigurnošću stanovanja, rada i socijalnih prava, što traži poseban pastoralni odgovor Crkve.  Stanovanje, radna i socijalna prava, kao i pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, čine temelj očuvanja njihova ljudskoga dostojanstva. U samoj naravi i poslanju Crkve jest da svojim utjecajem pridonosi pravednijem postupanju, da potiče institucije i poslodavce na odgovornost te da zauzeto stane uz one kojima je potrebna dodatna briga i pomoć, osobito uz migrante i njihove obitelji.

2. Pastoralna struktura i odgovornost
2.1. Pastoral Crkve prepoznaje migrante kao konkretne osobe
U mjesnoj Crkvi trebalo bi imenovati svećenike, vjernike laike i druge suradnike koji će biti spremni učiniti prvi korak prema migrantima i koji će sustavno pratiti njihove osobne potrebe, osobito onih koji su već vjernici ili su u bilo kakvom kontaktu s Crkvom, Caritasom ili župnim zajednicama. Istodobno je potrebno uspostaviti kontakt s mjesnim Crkvama u zemljama iz kojih migranti dolaze, kako bi se ostvarila suradnja i, gdje je to moguće, omogućio dolazak misionara koji će pratiti svoje sunarodnjake u novim sredinama.

2.2. Pastoralna praksa traži pravnu jasnoću i strukturu
Na razinama mjesne Crkve trebalo bi pripremiti vodič s pastoralnim uputama te kanonskim, tj. pravnim smjernicama, kao i potrebnim kontaktima kako bi svećenici i pastoralni djelatnici imali siguran i usklađen okvir pastoralnog djelovanja s migrantima koji su vjernici Katoličke Crkve.

3. Uključivanje migranata u liturgijski život zajednice
U bogoslužju je vrijedno uključiti i materinske jezike migranata, uz postupno sudjelovanje i na hrvatskome jeziku. Višejezične obavijesti o misama i aktivnostima putem društvenih mreža ili oglasnih ploča mogu dodatno ojačati osjećaj pripadnosti i zajedništva.

4. Zajedništvo i međusobno obogaćivanje
4.1. Zajedništvo u vjeri raste kroz blizinu i konkretne geste solidarnosti
Predlaže se da se ustanove manje skupine i pokrenu osobni susreti u župama u kojima migranti mogu doživjeti blizinu i prijateljstvo, a svi se župljani mogu uključiti volontiranjem i zajedničkim aktivnostima.

4.2. Susreti s migrantima uče nas otvorenosti i oslobađaju od predrasuda
Bilo bi korisno organizirati interkulturalne radionice i programe formacije vjernika, a svećenici mogu upućivati migrante na civilne udruge i javne službe koje nude stručnu podršku i pomoć.

4.3. Susreti s migrantima mogu obogatiti kulturni život lokalne i župne zajednice
Vrijedno je omogućiti migrantima prikladno sudjelovanje u kulturnim događanjima, na kojima mogu predstaviti svoju tradiciju i tako pridonijeti zajednici, a ujedno i sami biti obogaćeni susretom s novom kulturom. Takvo zajedničko oblikovanje kulturnog života najbolje se ostvaruje u suradnji s njihovim nacionalnim udrugama civilnoga društva s kojima su povezani. Migranti nisu samo oni kojima se pomaže, nego i oni koji zajedno s drugima pridonose životu Crkvu. Njihova prisutnost prigoda je za rast domaćih vjernika u vjeri, navještaju, sinodalnosti i kulturi dijaloga. Na taj način župna zajednica postaje znak da je Crkva jedna velika obitelj, u kojoj različite kulture zajedno svjedoče zajedništvo u vjeri, nadi i ljubavi  te konkretno ostvaruju kršćansko bratstvo.

5. Javno svjedočenje vjere u Isusa Krista i društvena odgovornost Crkve
Migracije su prigoda da Crkva u susretu s ljudima drugih religija i svjetonazora hrabro, ali uvijek blago i s poštovanjem, navijesti Isusa Krista – jedinoga Posrednika između Boga i ljudi. Taj navještaj ostvaruje se najprije djelima ljubavi i solidarnosti, a potom i riječima. Migranti su također poticaj svim vjernicima da postanu svjesniji vlastitog dostojanstva i poslanja: naviještati Krista onima koji ga još ne poznaju te pokazati da vjera nadilazi granice rase, kulture i naroda. Apostol Pavao uči da „nema više: Židov ni Grk“ (Gal 3,28), što znači da je u Kristu svaka razlika relativizirana snagom zajedništva vjere.

Svećenici su pozvani podsjećati vjernike na njihovo kršćansko poslanje u odnosu na migrante te u svojim propovijedima i javnim nastupima poticati otvorenost, uključenost i smanjivanje ksenofobije. Istodobno Crkva treba razvijati suradnju sa svjetovnim institucijama i organizacijama koje brinu za dostojanstvo i dobrobit svih migranata.

U Đakovu 19. rujna 2025. godine

Povjerenstvo za Teološko-pastoralni seminar
KBF-a u Đakovu