U ranojutarnjim satima stigli smo na brdovito područje Strmca gdje nas je ljubazno dočekao pastoralni suradnik vlč. Robert Mackuljak, bolnički kapelan ustanove. Vlč. Mackuljak nas je kratko uveo u povijesni razvoj kako same bolnice, tako i Reda Milosrdne braće koji su i zaslužni za osnivanje ustanove ovakvoga tipa. Zdravstvena ustanova sveti Rafael otvorena je prije 7 godina, sastoji se od 148 kreveta od kojih se 110 nalazi na odjelu psihijatrije, a 30 na odjelu palijativne skrbi. Ovakav tip bolnice nije prvi u Hrvatskoj jer je prva otvorena u Zagrebu, a druga je nastala još davne 1945. godine u Zadru, međutim povijesne okolnosti su dovele do njenog nestanka. U nastavku izlaganja, Mackuljak se osvrnuo na povijesni ustroj Reda Milosrdne braće te je započeo govorom o biografiji Ivana od Boga, utemeljitelja Reda. Ivan od Boga doživljava nakon živopisne mladosti obraćenje, biva smješten u psihijatriju i tu pada odluka da se otvori specijalna bolnica. Prva bolnica je otvorena u Granadi, oko 1530. godine, a zatim su se ustanove polako širile po Europi. Više je novina koje je sveti Ivan od Boga uveo kako bi poboljšao status i stanja bolesnika: prvo je da je kategorizirao bolesnike po vrsti oboljenja, pobrinuo se za to da se za svakog bolesnika uvede bolnički krevet i hrana ,a svakako je najbitniji individualni duhovni pristup kojega je zahtijevao u procjenjivanju svakog bolesnika. Predvoditelju naše grupe su se pridružile i dvije medicinske sestre koje su nas uvele u osobitosti i jednog /psihijatrijskog te drugog/ palijativnog odjela, a sveukupno je 120 članova osoblja u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Nakon zanimljivog i poučnog uvoda osoblja bolnice, krenuli smo podijeljeni u 3 skupine u obilazak ustanove i bolesnika. U nastavku malog hodočašća, održano je i misno slavlje u kapelici koja se nalazi u sklopu ustanove, misu je predvodio doc. dr. sc. Stanislav Šota u koncelebraciji sa mr. Vinkom Sitarićem. U poslijepodnevnim satima svi smo se složno okupili na zajedničko druženje i roštiljadu te smo u zabavnoj atmosferi ostali do večernjih sati.
Tekst i fotografije: Slađana Bradarić
