Od 5. do 8. travnja 2018. godine studenti KBF-a u Đakovu bili su na studijskom putovanju u Italiji. Ovo studijsko putovanje, kao i prethodna, imalo je za cilj doprinijeti duhovnoj i intelektualnoj izgradnji studenata treće, četvrte i pete godine, a što je u duhu misije i vizije samoga Fakulteta. Sa studentima je bila i uprava: dekan prof. dr. sc. Ivica Raguž, prodekanica izv. prof. dr. sc. Suzana Vuletić, prodekani doc. dr. sc. Grgo Grbešić i doc. dr. sc. Šimo Šokčević, te mentori dr. sc. s. Silvana Fužinato i doc. dr. sc. Antun Japundžić. Dana 6. travnja studenti su posjetili Paviju, tamošnju katedralu, kao i ostale znamenitosti toga grada, a posebno su se zadržali u bazilici San Pietro in Ciel d' Oro gdje se nalazi grob sv. Augustina. Tamo su studenti slavili i svetu misu koju je predvodio dekan Raguž.  Dan poslije, putovanje je nastavljeno u Milanu, detaljnim razgledavanjem Milanske katedrale ("Duomo di Milano"), koja je posvećena Uznesenju Marijinom, gdje su studenti zajedno sa svojim profesorima imali privilegij slaviti svetu misu koju je predvodio prodekan Grbešić. Nakon mise studenti su se uputili u razgledavanje grada Milana uz stručnoga vodiča. Posljednji dan putovanja, nedjelja, bio je rezerviran za grad Bresciu gdje su studenti posjetili poznatu katedralu, te su zajedno s mjesnom župnom zajednicom slavili i svetu misu u crkvi Sv. Nazarija i Celza. U toj crkvi se čuva i poznati Tizianov poliptih kojega su studenti imali priliku pogledati. Cjelokupno putovanje pratila je molitva, pjesma, razgovor, druženje i lijepe, poticajne misli sv. Augustina koje je čitao i nad kojima je promišljao dekan Raguž.

U pripremi su i reportaže s putovanja koje ćete uskoro moći pogledati na našem youtube kanalu, a bogata fotogalerija bit će dostupna na našem Facebook profilu.                          

Mateja Marinović/Leonnel Radinski (KBFTV)

Dana 5. travnja završio je 42. Međunarodni teološki simpozij profesora filozofije i teologije u Osijeku. Posljednji dan simpozija predavanja su održali:  Prof. dr. sc. Danimir PEZER, predavanje pod naslovom: Ambon – Monumentum resurrectionis, zatim izv. prof. dr. sc. Ivica PAŽIN održao je predavanje pod naslovom Trajna izobrazba vjeroučitelja kao preduvjet unutarnje preobrazbe vjeronauka u školi, te su posljednje predavanje na skupu pod naslovom Dijaloška narav socijalnog nauka Crkve – poticaj za izgradnju kulture dijaloga održali izv. prof. dr. sc. Vladimir DUGALIĆ i mr. sc. Igor JAKOBFI. Sva predavanja praćena su bogatom i plodnom diskusijom, a skup je na kraju završnim riječima zatvorio prof. dr. sc. Mario Cifrak, dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu.

Dana 3. travnja 2018. godine u Osijeku započeo je 42. Međunarodni teološki simpozij profesora filozofije i teologije u organizaciji Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu i suorganizaciji Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu konferencijom dogmatske, fundamentalne, otačke i ekumenske teologije, te godišnjom skupštinom hrvatske sekcije Europskog društva za katoličku teologiju. Program je nastavljen 4. travnja uvodnim pozdravima đakovačko-osječkoga nadbiskupa mons. dr. sc. Đure Hranića, te dekana našega Fakulteta prof. dr. sc. Ivice Raguža. Nakon pozdravnih riječi uslijedila su predavanja: Od skepticizma do optimizma. Razvoj ekumenske misli Oscara Cullmanna ddr. sc. Ivana Macuta; Pastoralno-teološka problematika inkulturacije u dokumentima pape Franje doc. dr. sc. Stanislava Šote, Teološko-pravni naglasci pape Franje za ustanove posvećenoga života doc. dr. sc. Bernarde Horvat, te predavanje Stjepan Radić i politika HSS-a prema starokatolicizmu, dr. sc. Danijela Patafte.

Popodnevni program obuhvatio je posjet osječkoj Tvrđi - razgledavanje povijesnih znamenitosti grada Osijeka te izlet u Baranju.

„Kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima. I otresahu se na nju. A Isus reče: Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromahâ svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.“

„Dobro djelo učini meni… Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen“. Ova divna žena učinila je „dobro djelo“ Isusu. To dobro djelo je pomazivanje skupocjenom nardovom masti Isusove glave. Time je žena pokazala koliko je Isusa voljela: uzela je ono najdragocjenije, najskupocjenije i prolila, darovala Isusu Kristu. Time je pokazala koliko je snažno i predano Isusa voljela. No, ono što mi posebno upada u oči nije sam čin pomazivanja, nego razbijanje posudice: „Razbi posudicu i poli ga po glavi“ – „fracto alabastro, effudit super caput eius.“ Žena je toliko strastveno voljela Isusa da nije mogla čekati da pomast polagano istječe iz posudice, a nije si ni mogla zamisliti da imalo, baš imalo pomasti možda ostane u posudici, jer je ona odlučila sve, ama baš sve darovati svojemu Isusu.

„Fracto alabastro“, razbijenim posudicom ona je pokazala kako i mi trebamo ljubiti svojega Isusa. Potrebno je razbiti naše posudice, razbiti naše tvrde posudice egoizma, zatvorenosti, kalkuliranja, razbiti sebe za Isusa. Jedinom svojom „razbijenošću“ možemo Gospodinu darivati svoje najdragocjenije. No, budimo spremni da će se u nama i izvan nas pojavljivati razni glasovi koji će „negodovati“, koji će se „otresati o nas“, koji će uvijek tražiti neke druge razloge, možda i najuzvišenije, samo da ne moramo „razbiti“ sebe, samo da ne moramo pomazivati glavu svojega, tvojega i mojega Isusa.

O, kako li nam danas nedostaje „razbijenih posudica“ zbog Isusa, kako li nam nedostaje takve velike i strastvene ljubavi prema njemu! A upravo je to „razbijanje“ za Isusa ono što nas dovodi i drugima, što nas dovodi i siromasima i najpotrebnijima. Jer, samo onaj tko se „razbija“ za Isusa, taj se istinski „razbija“ i za siromahe.

„Fracto alabastro“, taj čin dovodi nas i do još jednoga čina, dovodi nas do samoga Isusa Krista, do slavlja vazmenoga trodnevlja: „I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: Uzmite, ovo je tijelo moje.“ - „Et manducantibus illis, accepit panem et benedicens fregit et dedit eis et ait: Sumite: hoc est corpus meum“ Ne razbija, ne lomi samo žena svoju posudicu, ne daje samo ono dragocjeno i skupocjeno, ona zapravo samo nagoviješta Kristovo „lomljenje“, Kristovu predanost najdragocjenijega, najskupocjenijega za nas, a to je sam božanski život. Svojom „lomljenjem“ Krist nama pomazuje glavu, svojom predanom i strastvenom ljubavlju čini nas „pomazanicima“, Božjom djecom, daje nam pristup nebeskome Ocu. I tako nam sam Bog u Isusu Kristu kazuje da je on Bog koji se razbija, koji se lomi iz ljubav prema nama.

I nema drugoga načina da budemo Božji, da budemo Kristovi osim da nasljedujemo lomljeno tijelo preljubljenoga Isusa Krista, da mu lomljenjem svojega života i danas činimo „dobro djelo“.

Sretan i blagoslovljen Uskrs

Dekan Ivica Raguž

Dana 27. ožujka 2018. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Svečanoj dvorani biskupa Antuna Mandića održana je večer ususret Uskrsu.