Katedra povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka

Katedra povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka

Terminologija

Studiranje Patrologije uključuje dva međusobno isprepletena područja koja imaju isti objekt ali pod različitim vidovima: s jedne strane radi se o Patristici koja se bavi izučavanjem teološke misli crkvenih Otaca,  i s druge strane, radi se o Patrologiji koja za objekt ima život i spise crkvenih Otaca. Po svojoj naravi Patristika se bavi  doktrinalnim pitanjima i u tijesnoj je vezi s dogmatikom, a Patrologija se kreće više na razini povijesnog istraživanja, biografije i literature crkvenih Otaca, i više je povezana sa poviješću antičke Crkve. Od Patristike i Patrologije potrebno je razlikovati starokršćansku literaturu, „neteološku disciplinu koja se bavi stilistikom i filologijom pisane ostavštine starokršćanskih pisaca“. No, radi jednostavnosti u govoru je prihvaćen pojam Patrologija.

Patrologija ima interdisciplinarni kontakt s drugim teološkim disciplinama, posebno mjesto zauzima u dogmatici, ali veliki doprinos daje drugim područjima: moralna teologija, teologija duhovnosti, liturgija i na poseban način Sveto Pismo. Sve se ove discipline mogu obogatiti i osvježiti utječući se patrističkim izvorima.

 

Crkveni Oci

Tko su crkveni Oci? Tako nazivamo crkvene pisce prvih stoljeća nakon Isusa Krista koji su se istakli svetošću života, pravovjernošću na području teologije, a radi njihovih zasluga Crkva ih je proglasila svetima i prihvatila ih je kao autoritet na području kršćanskoga života. Njihove su zasluge za Crkvu ogromne i zato Crkva u njima gleda uzore,  vidi stabilnost i riznicu iz koje će izvući ono najbolje za naviještanje Evanđelje.I više od toga, oni su svjedoci jednodušnog nauka utemeljenog na svetom Pismu i Tradiciji.

 

Tradicija

Od samih početaka kršćanstva pa do današnjih dana crkveni Oci zauzimaju posebnu ulogu, što ih čini nezaobilaznim protagonistima s obzirom na druge tijekom povijesti. Oni su stvarali nosive strukture Crkve preko doktrinarnih i pastoralnih izričaja koji su zadržali svoju vrijednost kroz sva vremena. Njih uvijek otkrivamo povezanim sa Tadicijom, a istovremeno oni su ta Tradicija.

Stoje najbliže izvoru; neki su od njih svjedoci apostolskog vremena. Oni prenose na području vjere ono što su primili, kako kaže sveti Augustin: „naučavaju u Crkvi ono što su naučili u Crkvi, ono što su pronašli u Crkvi to zadržavaju, ono što su naučili to naučavaju, ono što su naučili od Otaca, prenose sinovima“. Kako kaže i Drugi Vatikanski sabor: Naučavanje Svetih Otaca svjedoči o životvornoj prisutnosti Predaje: njezino se bogatstvo slijeva u praksu i život Crkve vjernice i moliteljice. Preko te Tradicije Oci prenose i ističu jedinstvo u različitosti: preko njihovih djela saznajemo o različitim liturgijskim obredima, o različitim oblicima duhovnosti, o različitim disciplinama na području vjere i morala: sve su one različite ali ujedinjene i ukorijenjene u istoj vjeri u Isusa Krista.

 

Sveto Pismo

Bez obzira o kojoj se situaciji ili kulturi radilo, crkveni Oci su kretali od svetoga Pisma. Uvijek su se na njega pozivali: postali su najbolji tumači svetoga Pisma „katolički komentatori svetih knjiga“, kako reče sv. Augustin.Sveto Pismo je duša teologije crkvenih Otaca.

 

Kršćanska originalnost i inkulturacija

Težnja crkvenih Otaca bila je sačuvati kršćansku originalnost: biti izvoran, a u isto vrijeme  biti otvoren za suradnju s drugim znanstvenim dostignućima koje  nudi  razum, filozofija i druge znanosti. Što je davalo originalnost kršćanstvu? Sveto Pismo i Tradicija. Nisu crkveni Oci oni bili slijepi pred nedostatcima i pogreškama grčko-rimske filozofije, nisu ostali gluhi na sinkretizam koji je bio raširen u čitavoj rimsko-grčkoj kulturi niti su zanemarili promatrati čisti racionalizam koji je sveo vjeru na spoznajne dokaze.

 

Obrana vjere

Susret vjere i razuma otvorio je put mnogim raspravama na području tumačenja Trojstva, Isusa Krista, Crkve, čovjeka i budućeg života. Oci su bili branitelji ovih velikih kršćanskih istina jer su posjedovali čvrstu vjeru i veliku intelektualnu aktivnost, a time su otvorili put ne samo uspješnim diskusijama s drugima, nego su započeli razvojni put teologije – svega onoga što Crkva danas posjeduje.

Tako crkveni Oci postadoše začetnici razvojnog puta racionalizma koji se mogao vrlo korisno uklopiti u same činjenice kršćanske Objave, odnosno postadoše prosvijetljeni promicatelji intellectus-a fidei. Njihova providonosna zadaća nije bila samo braniti kršćanstvo nego ga uvijek ponovno iz početka promišljati u grčko-rimskom ambijentu.

 

Mistično i božansko iskustvo

Crkveni Oci su bili odgovorni prema sadržaju božanske objave i u svom su se radu držali programa crdo ut intelligam i intelligo ut credam. U ispunjavanju toga programa čuvali su svoju autentičnost-crkvenost, bez da bi ikada i najmanje kompromitirali čistoću svoje vjere, kako bi rekao Augustin „virginitas“. Posezali su za bogatstvom uma, kojeg su dovodili u intimno jedinstvo s Kristom, a sve je bilo praćeno i hranjeno molitvom, milošću i darovima Duha Svetoga. Kao teolozi i pastiri očitovali su duboki osjećaj za misterij i iskustvo božanskoga, što im je pomoglo u susretu s mnogim tadašnjim strujama.

 

Profesori:

Dr. sc. Drago Tukara, docent, predsjednik

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Na katedri se predaju:

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

  • Petra Preradovića 17, p. p. 54
    HR - 31400 Đakovo
  • Porta: (++385) 031/802-400
    Tajništvo: (++385) 031/802-402
    Fax: (++385) 031/802-403
  • tajnistvo@djkbf.hr

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.