«Κατεφίλησεν αὐτόν» «Poljubi ga». (Mt 26, 49) Juda je poljupcem izdao Isusa. Ono najintimnije i najsvetije što čovjek čovjeku može dati (Pj 1,2), gdje se «istodobno prima i daje» (Frane Petrić), postaje izričajem najveće izdaje u povijesti ljudskoga roda, izdaje samoga Boga. Ako imamo na umu da se u izvorniku koristi glagol καταφιλέω, koji doslovno znači «čvrsto poljubiti», «snažno poljubiti», tada postajemo svjesni još veće tame grijeha koja je pala na Judino srce. No, kako veli Origen, «svi izdajnici istine uvijek glume istinu te je uvijek izdaju poljupcem». Da, Juda nas podsjeća da u svima nama, posebno u nama kršćanima, postoji opasnost da budemo Jude. Da čvrsto i snažno ljubimo Krista, da ga kao svećenici čvrsto držimo u prilici kruha, da se snažno njime pričešćujemo, da se teološki privijamo uz njega, da ga nazivamo svojim učiteljem, a zapravo sve je to jedna velika fikcija, veliko fingiranje, glumatanje, o kojemu govori Origen.
«Κατεφίλησεν αὐτόν» je i naša drama, rekao bih, svakodnevna drama svakodnevnoga življenja vjere, drama koja može prerasti u tragediju nezamislive izdaje.
«Μή μου ἅπτου – Ne zadržavaj se sa mnom, ne dodiruj me» (Iv 20,17) Marija Magdalena nije poljubila Isusa. Nije ga dodirnula, ali ga je ljubila. Magdalena na uskrsno jutro stoji na distanci. Ona slavi Kristovo uskrsnuće na distanci čovjeka grješnika, čovjeka koji još nije dostojan poljubiti Isusa «poljupcem usta svojih» (Pj 1,2), čovjeka koji jedino u svojoj grješnoj ljubavi može samo ponizno ljubiti Kristove noge, kvasiti ih svojim suzama i otirati ih kosom svojega kajanja. Marija Magdalena uzor je nama svećenicima, teolozima, studentima, svim kršćanima da Kristovo uskrsnuće slavimo s velikom ljubavlju, ali s velikom ljubavlju koja nježno, u priznanju vlastite grješnosti, dolazi iz ne-dodira, iz područja ne-sličnosti, iz puste zemlje grijeha k milosti Kristova dodira koji on daje ili će dati kako on to želi u svojem velikom milosrđu.
Μή μου ἅπτου je lijek našoj oholosti, lijek koji nam u svakodnevnom življenju donosi radost Vazma, radost koja dolazi iz dodira vjere u Isusa Krista.
Svima sretan i blagoslovljen Uskrs.
Ivica Raguž, dekan
