Događanja

Održan Znanstveni simpozij „O starosti i starenju“ (VIDEO)

Autor:  Petak, 13 Listopad 2017 |

Dana 12. listopada 2017. godine u Dvorani biskupa Antuna Mandića održan je znanstveni simpozij „ O starosti i starenju“ čiji je organizator bio Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu. Uvodni pozdrav održao je izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž, dekan Fakulteta.

U svojemu izlaganju kojega prenosimo u cjelosti dekan je istaknuo sljedeće: „Razlog našega današnjega akademskog druženja, ovoga đakovačkog simpozija, jedna od danas gorućih tema društva, ali i Crkve: starost i starenje. Dobro smo svjesni da nikada u povijesti čovječanstvo nije bilo tako staro kao danas, da se s time u vezi da nikada nije postavljao pitanje o starosti i starenju. Dovoljno se samo prisjetiti da se prosječna starosna dob u posljednjih stotinjak godina gotovo udvostručila, od 40-50 godina života na 80-90 godina. Neki stručnjaci predviđaju da će se u 21. stoljeću ponovno udvostručiti starosna doba, tako da će prosjek biti negdje oko 150 godina života. Štoviše, Google je imenovao 2012. godine inženjera Raya Kurzweila, s kojim je pokrenuo tzv. kampanju «Calico», a koja ima nakanu definitivno riješiti pitanje smrti! 2015. godine imenovan je Bill Maris kao voditelj financijskoga ulaganja u cijeli projekt. U svome intervju početkom 2015. on je ustvrdio da će za čovjeka zasigurno biti moguće živjeti čak 500 godina, i to će čovječanstvo, zahvaljujući tehnici, moći postići vjerojatno negdje oko 2100. ili pak oko 2200. godine! Čovjek će moći kupovati «dijelove» tijela, odlaziti u bolnice kao «tehnički servis», gdje će zamjenjivati mišiće, kosti, oči, a vjerojatno i mozak. Dakle, već sadašnja prosječna starosna dob od 80 godina, a kamoli ona sa 150 ili 500 godina, nameće mnogobrojna pitanja. Primjerice, kako uopće zamišljati bračni život, biti vjeran dok nas «smrt ne rastavi» 100 ili više godina! Ili pak zamislimo samo da nam je šef na poslu šef još sljedećih 50 godina, ili pak biskup sljedećih 70 godina?! Zatvorimo oči i pomislimo kako bi bilo da je biskup Strossmayer još sada biskup te da će to biti još sljedećih 300 godina! Kako uopće zamišljati život nakon mirovine, ako se još osjećamo «mladima», svježima, nipošto starima? Odnosno, čemu opće mirovina? Kako zamišljati mlade, kad su danas svi «mladi»? I Crkva je također postala svjesna te problematike pa je biskupima ograničila službu na 75 godina. No, možemo li očekivati da će se to uskoro pomaknuti na 95 godina ili više godina, jer se mnogi biskupi osjećaju «mladim», vitalnima? Ili pak biti monsinjor u Katoličkoj crkvi više se ne može biti prije 60 godine, jer je svećenik još «mlad» sve do te dobi. Dakle, nikad se starost nije toliko tematizirala kao u današnjem društvu, a opet nikad starost nije bila takva tabu-tema kao danas. Danas je uvrjeda reći nekomu da je starac, starica, da izgleda staro. Svi jedni drugima laskamo da kako smo još «mladi». A da ne spominjemo kako danas nitko službeno ne umire od starosti. Svi smo šokirani kad čujemo da je 70-godišnjak umro, naravno ne od starosti, nego od neke bolesti! Vjerujem da ćemo  i tu temu dotaknuti u našim predavanjima. Već sada mogu kao teolog natuknuti da se ipak, unatoč našim tehničkim dostignućima i ideološkim iluzijama, tijelo ne da prevariti. To je vidljivo posebno u športu. Tijelo postaje staro, hoćemo li mi to priznati ili ne, već oko 30 godine. U biti, po mome mišljenju, starost započinje već oko 40 godine, koliko god mi sebe varali da to nije slučaj, koliko god nastojali «poboljšavati» svoje tijelo vježbama, uljepšavanjima, ili sad već biotehnološkim dostignućima! Ako mene pitate, sebe u tom smislu ne smatram mladim, nego već čovjekom koji je star, koji je zašao u starosnu dob. I u tomu ne vidim ništa loše, štoviše, u tomu vidim poticaj na drukčije poimanje života, a ponajprije odnosa prema Bogu i prema drugima.Dakle, starost je dakle tabu-tema, a s njome su onda povezane i mnoge druge teme: financijska briga za starije osobe, pitanje staračkih domova, uloga Crkve spram starijih osoba, dostojanstvo staraca itd. Vjerujemo da ćemo ta i druga pitanja dotaknuti u ovom simpoziju, odnosno da ćemo potaknuti na daljnja promišljanja o toj tako važnoj temi za društvo i Crkvu“.

Prvo predavanje održao je prof. dr. sc. Mirko Štifanić na temu "Društveni aspekti starenja i obolijevanja". Istaknuo je kako govor o starosti i starenju uvijek treba započeti govorom o mladosti. Kroz svoje izlaganje ukazao je na aktualne probleme društva koje je svjesno toga da su mu potrebne promjene, no do istih ne dolazi. Taj suvremeni izazov reflektira se i na odnosa prema starijim osobama, a rezultat je medikalizacija života, zaključio je Štifanić.

            Sljedeće predavanje održala je dr. sc. Sanda D. Smoljo. Svoje predavanje naslovila je "Psihološki dinamizmi starenja u suvremenom društvu: izazovi i posljedice". Predavanje je započela mišlju kako je starenje univerzalno iskustvo, ali i misterij koji percipirati možemo ili kao nadu ili kao očaj. Starenje obuhvaća gotovo sve čovjekove razine (biološke, psihološke i sociološke). Na takvu promjenu važno je odgovoriti rezistencijom, procesom čiji je cilj ponešto izgubiti iz prošlosti, a ponešto  stvoriti za život u trećoj dobi. Predavačica je također dodala kako je izazov modernom društvu riješiti se stereotipa u kojem je starost bolest i doći do tumačenja starosti kao daljnjeg razvoja, a ne pukog stagniranja pojedinca.

Doc. dr. sc. Tena Velki održala je predavanje na temu "Psihološke teorije starosti". Iako starenje pogađa biološke, sociološke i psihološke oznake čovjeka, najveći izazov u prihvaćanju i življenju promjena odvija se na psihološka razina koja je većinom kognitivna. Stoga je cilj ovog predavanja bio upoznati se sa nizom psiholoških teorija starenja (teorija razvojnih zadataka, teorija stabilnosti ličnosti, teorija ekološkog sustava,...) kojima bi prilagodba i razvoj pojedinca treće dobi bila lakša i bezbolnija. Razumijevanjem i prihvaćanjem starosti i starenja pripremamo i sami sebe na isti izazov, zaključila je prof. Velki.

Nakon rasprave koja se ticala prva tri predavanja uslijedilo je predavanje izv. prof. dr. sc. Renata Matića. Tema njegovog izlaganja bila je "Odnos društva prema starijim osobama - ispit humanosti i brige o budućnosti". Kao zanimljivu činjenicu, profesor je iznio kako je integracija i uključenost starijih ljudi vidljivija u društvima čiji su prirodni potencijali daleko siromašniji, ali su društveno čvršći i uređeniji. Prirodnu manjkavost takva društva nadoknađuju napornim radom i kreativnošću. U takvim društvima su stariji ljudi angažiraniji nego u svom radnom vijeku, a razlog nije bolje osjećanje, već prepoznatljivost njihovog potencijala, koristi i uloga. Nažalost, ta činjenica ne prati i zapadna društva. Ova paradigma je našem društvu strana, te javno nikad prihvaćena. Naglasak je na brigu oni kojima pripada budućnost (djeca i mladi), a građanima koji žive i duguju svoju sadašnjost (treća dob), oduzima se uloga budućnosti. Izazov je stoga prihvatiti svakog građanina, jer društveno upravljanje može biti samo ili za ili protiv društva općenito, dodao je Matić.

Peto predavanje održao je doc. dr. sc. Stjepan Šterc s temom "Depopulacija i starenje u Hrvatskoj i Europi". Demografska problematika danas je ključna u društvu radi iseljavanja i nedostatka stanovništva. Hrvatska je u posebnoj situaciji jer su na nju djelovali posebni faktori, ona je po demografskim pokazateljima na rangu visoko razvijenih zemalja a za njima zaostaje. Uglavnom, njena demografska slika nije toliko pozitivna kako se danas običava isticati, rekao je Šterc. Stanovništvo, ljudska populacija je upravo najveća civilizacijska sila i pokretač svega. današnje hrvatsko društvo doživjelo je situaciju u kojoj se odbacuju i mladi i stari, demografski nestanak, destrukcija koja se provodi i prirodnim putem i iseljavanjem. Međutim, Hrvatska još uvijek može krenuti na demografsku revitalizaciju kako bi obnovila svoj sustav i u konačnici svoj smisao, naglasio je Šterc.

Posljednje predavanje prvog bloka održao je izv. prof. dr. sc. Dražen Živić. Tema njegovog predavanja bitno se nadovezala na izlaganje prof. Šterca, a naslovio ju je "Depopulacija i starenje u istočnoj Hrvatskoj". Uz niz statističkih i drugih podataka profesor je razložio problematiku depopulacije kako u cijeloj, tako i u istočnoj Hrvatskoj. Iako se numerički čini da je stanje u Slavoniji nešto povoljnije nego u ostatku RH, razloga za optimizam nemamo. Nadalje, Živić je kroz svoje izlaganje iznio i moguću sliku Slavonije koja bi izgubila gotovo sve stanovništvo ukoliko se ovaj trend depopulacije ne uzme za ozbiljno.

Prvo predavanje u poslijepodnevnom bloku održao je dr. sc. Mislav Kutleša na temu „Dijaloški odnos bioetike i biopolitike: pravo na život osoba starije životne dobi“. Profesor Kutleša je naglasio da je kod osoba starije životne dobi  prisutan jedan strah od izoliranosti, a svatko od nas u konačnici je uronjen u taj mentalitet straha. Ono što je posebna zadaća bioetike je ta da doprinosi biopolitici, odnosno da  služi ljudima. Sukladno tome, valja istaknuti i to da suvremeno društvo vapi za jednom novom biopolitikom. Stoga je cilj dijaloškog odnosa između bioetike i biopolitike osloboditi društvo tog straha od starenja, rekao je Kutleša.

Drugo predavanje pod nazivom „Bioetičke inicijative (re)valorizacije starosti i starijih ljudi“ održala je doc. dr. sc. Štefica Mikšić. Mikšić je istaknula da starosna dob ovisi kako o biološkim, genetskim te zdravstvenim tako i o ostalim faktorima. Naglasila je kako se u današnje vrijeme propagira ta ideje vječite mladosti, čiji je cilj, kako je već rečeno, da ostanemo vječn mladi što je dakako nemoguće. Moramo se posvetiti, rekla je Mikšić, rješavanju problema isključenosti starijih osoba iz društva i kulture, a upravo je prvi korak k tome u bioetici koja mora imati jedan pozitivan iskorak prema starosti i starenju.

Izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić održao je predavanje pod nazivom „Svetost i vrijednost života starijih osoba iz perspektive crkvenih dokumenata i poruka“. Na samom početku izlaganja profesor je naglasio kako se danas poboljšanjem uvjeta života životni vijek značajno produžio. Katolička  Crkva naglašava da se starijim ljudima treba osigurati, između ostaloga, neovisnost, društveno sudjelovanje, ostvarenje vlastitog potencijala i dostojanstva te još mnogo toga. Dugalić je veliki naglasak stavio na poimanje kreposti i duhovnih vrijednosti kod osoba starije životne dobi, klasificirajući ih na, prvenstveno, bogoslovne kreposti te naposljetku i na moralne te socijalne.

Posljednji blok predavanja otvorio je doc. dr. sc. Domagoj Runje na temu „Odnos prema vlastitom starenju na primjeru Barzilaja Gileađanina“. Profesor Runje odmah na početku ističe kako na primjeru Krista ne možemo učiti ništa o starosti, međutim u Svetom pismu imamo mnogo likova čiji intenzivni život započinje upravo u starosti, a jedan izuzetan primjer je i Barzilaj Gileađanin kojega se spominje u 2 Sam 19, 32 – 40. Oslonivši se upravo na Sveto pismo, Runje je predstavio Barzilaja u susretu sa kraljem Davidom te je istaknuo i njegov način razmišljanja koji je u mnogočemu jednak današnjim promišljanjima koja muče ljude treće životne dobi.

Predzadnje predavanje održao je doc. dr. sc. Stanislav Šota pod nazivom „Treća životna dob - izazov pastoralnom djelovanju“. Profesor Šota je vrlo koncizno izlagao o odnosu pastoralne teologije prema osobama treće životne dobi. Pritom je istaknuo da je zadaća pastoralne teologije da se konkretno brine za stare i nemoćne te da je prvotna zadaća Crkve da pruži nove pastoralne modele s naglaskom na subjekt i objekt pastoralnog djelovanja.

Posljednje predavanje u ovom znanstvenom simpoziju održao je izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž pod nazivom „Teološki pogled na starost“. Profesor Raguž je svoje izlaganje podijelio na četiri temeljna dijela te je u kratkim crtama izložio teološke vidike o starosti, istaknuvši prije svega da starost počinje onda kada prošlost dobiva prevagu nad budućnošću. U nastavku svojega izlaganja Raguž je izložio poteškoće s kojima se ljudi treće životne dobi susreću, a to su, između ostaloga, ideologija fizičke snage i erotizacije, mirovina te strah od smrti. Kršćanski odgovor na fenomenologiju starosti polazi od činjenice da se starost treba živjeti u duhu nade, u znaku križa, s posebnim naglaskom na dimenziju razgovora. Na koncu, rekao je Raguž, starost treba biti i anticipacija Božjeg suda te vrijeme obraćenja i čišćenja vlastita života.

Tekst: Kristijan Japarić i Slađana Bradarić
Fotografije: Brigita Kukuruzović

Video prilog ovog događanja možete pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=GLeLSCxvIMY

 

Galerija slika

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

  • Petra Preradovića 17, p. p. 54
    HR - 31400 Đakovo
  • Porta: (++385) 031/802-400
    Tajništvo: (++385) 031/802-402
    Fax: (++385) 031/802-403
  • tajnistvo@djkbf.hr

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.