Pozdravne govore održali su redom: Leonnel Radinski kao predsjednik studentskog zbora naglasivši pritom kako je naša zadaća čekati Kristovo rođenje u vjeri osvjetljenom ljubavlju. Nakon toga je mons. dr. Đuro Hranić, đakovačko – osječki nadbiskup i metropolit skrenuo pozornost na današnju činjenicu odbijanja Boga te je pritom naglasio kako je čovjek po sebi relacijsko biće koje treba dopustiti ostvarenje Božjega plana u redu spasenja dajući primjer upravo Blažene Djevice Marije. Prigodni govor održao je i dekan KBF-a, prof. dr. sc. Ivica Raguž, a taj govor donosimo u cjelosti:
"Verbum Dei quod habitavit in homine, et Filius Hominis factus est,ut assuesceret hominem percipere Deum, et assuesceret Deum habitare in homine, secundum placitum Patris."
"Božja Riječ, koja je boravila u čovjeku, postala je Sinom Čovječjim kako bi čovjeka navikla da prima Boga i kako bi Boga navikla da boravi u čovjeku, na Očevo zadovoljstvo."
Sv. Irenej Lyonski
Čovjek je biće navike. Navika je čovjekovo prisvajanje i oblikovanje života, a to znači okolice, ljudi, stvari, kako bi život dobio oblik, smisao. S navikom život srasta s nama, postaje dio nas. Bez navike čovjek bi propao u kaos, nered, život ne bi imao ni oblika ni smisla. Navika se odnosi i na naš duhovni život. Čovjek želi biti naviknut na duhovno, moralno, kako se ne bi morao uvijek iznova učiti duhovnomu i dobromu. Zato je navika sastavni dio duhovnoga, moralnoga života. Iz navike činiti dobro znači da je dobro toliko sraslo s čovjekom da ne može ne činiti dobro. No, nažalost, čovjeka sapinju i zarobljavaju svakojake zle navike. Čovjek tim zlim navikama prisvaja i oblikuje život na pogrješan način, zlo postaje navikom, dijelom njega. Čovjek se može toliko naviknuti na zlo da mu Bog postaje prijetnja, ugroza. Čini mu se da bi prekid s tim zlim navikama bio ravan smrti.
Sv. Irenej nas podučava da se Bog u Isusu Kristu toliko ponizio da je postao čovjekom kako bi čovjeka navikao na Boga: da mu po Isusu Kristu Bog postane svojina, oblik njegova života, da s Bogom dobije red, da u cijelosti sraste s Bogom, da ne može više bez Boga. Čovjek, naviknut na Boga, gotovo više i ne može drukčije djelovati nego samo s Bogom. Tako nas Isus Krist oslobađa zlih navika i navikava nas na Boga, kako bi Bog postao naša navika.
Sv. Irenej također kazuje, što nas može zbuniti na prvo pogled, da se u Isusu i Bog navikava na čovjeka. Bog se u Isusu Kristu toliko ponizio, ne samo ukoliko čovjeka navikava na Boga, nego još više, da samoga sebe navikne na čovjeka, na nas grješne, ograničene, slabe i krhke ljude. Čudesno! Bog želi da čovjek postane u cijelosti njegova svojina, njegov oblik života, želi srasti s čovjekom da više nikada ne može postojati bez čovjeka.
Zato je vrijeme Božića vrijeme kada smo pozvani biti naviknuti na Boga, jer se u Isusu Kristu čovjek čudesno navikao na Boga, ali i Bog na čovjeka.
U nastavku programa uslijedila su promišljanja: Luke Erića na temu „Zašto sam se rodio?“ (L. Nobena), Dore Butumović koja je donijela prikaz Nekadašnjih Božićnih običaja, Nikola Klemen je izložio meditaciju pod nazivom „Noć kad je mali Isus govorio“ uz gitarističku pratnju studentice Mateje Čelik. Student Bogdan Rudinski je izložio meditativni tekst pod nazivom „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ te je nakon toga uslijedila i studentima omiljena božićna tombola. U završnom dijelu programa studentski zbor Ruah izveo je dvije izvedbe: „Pogled malenog djeteta“ i „Reci Marijo“, a završna točka večeri pripala je mješovitom pjevačkom zboru i njihovoj izvedbi „Svim na zemlji“. Na kraju programa uslijedio je domjenak i druženje svih prisutnih studenata te profesora.
Tekst/Fotografija: Slađana Bradarić/Brigita Kukuruzović
