Sadržaj ove znanstvene knjige usmjeren je na povezivanje izvanjezičnoga i unutarjezičnoga pristupa istraživanju Parčićeva misala, najvažnije liturgijske knjige hrvatskoga novocrkvenoslavenskoga razdoblja. Uvidom u narav Parčićevih jezičnih odabira, hrvatskoj filološkoj znanosti ni danas ne preostaje ništa drugo do pristajanja uz ocjene prvih misalskih kritičara: Vatroslava Jagića, koji je 1893/1894. u njemu prepoznao trijumf slavenske filologije, i Franje Račkoga, koji je 1893. Misal nazvao najvažnijim postignućem hrvatske ćirilometodske znanosti.