Ma koliko bio duhovan, naš nam se život često otkriva kao tegoban i prepun nedostataka i slabosti i stoga ga želimo popraviti, no promjene se ili ne događaju ili su površne i privremene…

No da bi došlo do istinske promjene nisu dovoljne naše vlastite snage, nego nam je za to potrebno izvanjsko uporište, neophodno je da se u nama uz našu nesavršenu narav otkrije nešto drugo – stvarno i snažno načelo nekog drugog života povrh ovog našeg ograničenog.

Taj novi, bolji život, čovjek ne može stvoriti sam ni iz čega, jer on je izvan nas, mi ga trebamo primiti. I kao što ni naravni život nije stvorio sam čovjek, nego mu je dan, tako mu se i novi život od Boga daruje i stoga se naziva milošću.

Jedan od najpoznatijih modernih mislilaca, ruski velikan Vladimir Solovjev, u ovoj vrijednoj knjizi progovara kako živjeti na toj osnovi  milosti, Božjega dara, blaga koje nije obični umišljaj, nego nam je stvarno darovano. Početak takvog pravog života utemeljena na milosti nije nam tako dalek ni težak, a njegova je osnova u prihvaćanju bogočovještva Isusa Krista po kojemu nam je milost novog života i darovana. Solovjev također na temelju evanđeoskih tekstova i bogate monaške tradicije razlaže tri temeljna stava kojima se iskazuje kršćansko predanje, a to su molitva kao osnova dobrovoljnog predanja Bogu i suglasja s njim, milostinja, to jest milosrdna ljubav kao osnova zajedništva među ljudima te post kao osnova oslobađanja od tjelesnih požuda kroz uzdržljivost i askezu kojima zadobivamo vlast nad naravi i nagonskim.

Budući da autentično osobno kršćansko usavršavanje ne može biti odijeljeno od zajedništva i poboljšanja društvenih odnosa, drugi dio knjige progovara o Crkvi te o tome kako bi život milosti trebao utjecati na društvo i državu.