»Timej će možda uvijek ostati najneusporedivije Platonovo djelo, kao što je dugo vremena vrijedio kao njegovo glavno djelo. Takve mješavine svećeničkog dostojanstva i groteskne šale, najviše apstrakcije i najšire empirije, matematike i fantastike ranije nije bilo, a niti se ikada ponovno pojavila. (...) Nijedna prava prirodna znanost ne može postojati bez toga da zna za svoju vlastitu povijest. A u toj povijesti jamačno nema nijednog pojedinačnog pisanog djela koje je djelovalo tako duboko i tako široko kao što je to slučaj s Timejem. Napisati povijest njegova utjecaja bila bi velika zadaća, za koju bi se historijsko istraživanje moralo povezati s prirodoznanstvenim i medicinskim« (Paul Friedländer)

»Platonov dijalog Timej  jedna je od prvih rasprava o filozofiji prirode u cjelokupnoj zapadnjačkoj povijesti, koja je možda više od bilo koje druge utjecala na povijesni hod filozofije prirode i prirodne znanosti. (...) Iznimna, štoviše središnja važnost Platonova Timeja u dugom razdoblju europske povijesti sve do sedamnaestog i osamnaestog stoljeća, počivala je na kasnije više nikad dostignutoj sintezi kozmoloških, prirodoznanstvenih, psihologijskih, fizio-logijsko-medicinskih spoznaja s onima čisto teoretske, naime ontologijske, teologijske i etičke naravi. (...) U novije vrijeme, poglavito od tridesetih godina 20. stoljeća, učestalo se javljaju pokušaji da se naučavanja izložena u Timeju povežu s najnovijim fizikalnim spoznajama, prvenstveno onima polučenima u obzoru kvantne fizike i teorije fluidnih čestica i polja« (Damir Barbarić).