U svom izlaganju prof. Vukašinović se dotaknuo razvoja liturgije na Istoku u periodu od 13. do 21. stoljeća. Istaknuo je da su početak liturgije na Istoku obilježila  dva bogoslužna središta - Carigrad i Jeruzalem. Na Istoku se u to vrijeme javlja duhovni pokret predvođen Grigorijem Palamom i to pod nazivom isihazam. Ovaj pokret izazvao je burne reakcije među monasima i crkvenjacima, ustvrdio je prof. Vukašinović. Pokret se ubrzo pojavljuje i u okvirima srpske crkvene tradicije. U 16. stoljeću zbog turske okupacije srpska Crkva se okreće Rusiji, no liturgijsko štamparstvo u Srbiji ostaje autohtono i bez previše novina. Ali već sljedećega stoljeća prepisivalačka djelatnost dovodi do toga da se reformiraju ruske knjige i njima se mijenja liturgija u Srbiji. Ubrzo zatim srpski kult biva rusificiran i to spontano zbog nedostatka knjiga, ali i institucionalno za što je zaslužno crkveno vodstvo. Tako se u 19. stoljeću u srpskoj Crkvi zabranjuju sve knjige osim onih rusko-moskovskih. U konačnici danas, Crkva u Srbiji potencira tezu da teologija nije stvar intelektualaca, već dubokog molitvenog aspekta, te se u liturgijskoj polemici javljaju dvije strane: reformatori i konzervativci, istaknuo je Vukašinović.

Predavač je na koncu posebno naglasio važnost trenutka kada u istočnjačkom obredu, nakon polaganja ruku i čitanja molitve pri ređenju, biskup daje u ruke zaređenome kruh, tj. Tijelo Kristovo. Upravo taj čin jasno pokazuje da unatoč prošlim i sadašnjim previranjima u središtu liturgije treba biti jedino osoba Isusa Krista.

Video prilog možete pogledati na: https://www.youtube.com/watch?v=YrxN3-zgN8A&feature=youtu.be