Događanja

Održan Znanstveni simpozij „Melankolija između kreativnosti i depresije" (VIDEO)

Autor:  Slađana Bradarić/Kristijan Japarić Petak, 14 Listopad 2016 |

U petak, 14. listopada 2016. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je Međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom "Melankolija između kreativnosti i depresije". Uvodni pozdrav predavačima, studentima i ostalim sudionicima uputio je dekan KBF-a u Đakovu, izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž, te je poželio plodonosan i nadahnjujući simpozij.

Prvo predavanje Međunarodnog znanstvenog simpozija o melankoliji održao je prof. dr. sc. Pio Colonnello na temu „Sjeta, nihilizam, kriza razuma“. U prvom dijelu svojega izlaganja prof.  Colonnello  govorio je o krizi religije, o nestajanju sna razuma, spojivši i usporedivši tu odrednicu s „Fenomenologijom Duha“  G. W. F. Hegela. Filozofija, dodao je profesor, je u  razdoblju 19./20. st. shvaćena kao fenomenologija, ona se gleda kao znanstvena konstrukcija, nasuprot Husserlovim nakanama  da se usklade metafizička i metodološka metoda. Međutim, one se na konačan način razdvajaju, a svi apsolutni pojmovi postaju regulativne ideje i zapravo nedostižni. U drugom dijelu izlaganja središnji motiv je bio nihilizam kao onaj pravac koji od početka 19. st. postaje jedan od konstitutivnih obzora naše zapadne kulture, put otvoren prema metafizičkom racionalizmu, koji ne naglašava samo negativan aspekt, nego, ima i svojih pozitivnih postavki. Nietzscheov pojam "nihilizma" je posve drugačiji od ruskog, jer je Nietzscheov nihilizam shvaćen kao problem smisla postojanja. Predavač se u izlaganju koristio književnim djelima koje divno ocrtavaju sjetnoga čovjeka na dnu svoje patnje. Primjerice, kod Kanta imamo prikaz veze između osjećaja uzvišenoga i sjetnog temperamenta, a prema Guardiniju sjeta se očituje kao čežnja za apsolutnim i kao nemir čovjeka koji zapaža blizinu beskonačnoga.

Drugo predavanje simpozija održao je prof. dr. sc. Raffaele Maiolini s temom "Pokušaj teologije melankolije u Romana Guardinija". Romano Guardini nastoji objasniti smisao, značenje potištenosti, taj fenomen koji je i dan danas konstitutivan element našega života.  Guardini se interesira za temu potištenosti radi osobnih interesa, jer je sama potištenost bila najočitija osobna crta velikog teologa. Samu fenomenologiju potištenosti Guardini želi fenomenološki istražiti, pod dvostrukim vidom: opreke polova, to jest pozitivnom i negativnom. Razlikovao je dobru i zlu potištenost koju definira kao žalost radi izbivanja sa visina onoga što je život zahtijevao. U konačnici potištenost nije ništa drugo nego traganje za ljepotom i ljubavi. Romano Guardini je Kristovo iskustvo križa definirao kao skriveno rješenje za muku potištenosti, pravo rješenje za potištenost dolazi iz vjere i Božje ljubavi.

Nakon rasprave uslijedilo je predavanje pod nazivom "Acedia - sedmi smrtni grijeh i melankolija", izv. prof. dr. sc. Ivice Raguža. U prvom dijelu predavanja profesor je izložio važnost acedije u teologiji i duhovnosti. Ona se pojavljuje kao jedna od najvećih napasti grijeha u monaškom životu, popraćena tjeskobom srca, gubitkom osjećaja radosti spram duhovnih stvarnosti i gubitkom duhovne žudnje uopće. Raguž je nadalje naveo tumačenja acedije kroz povijest gdje svakako valja istaknuti nekoliko autora. Toma Akvinski ju promatra kao žalost spram duhovnog rada, Ratzinger ju pak vidi kao svojevrsnu metafizičku tromost, dok ju Ivan Kasijan promatra u okviru aktivizma. U posljednjem dijelu predavanja naglasak je stavljen na razliku acedije i melankolije. Mnogi autori ističu kako melankolija potiče na obraćenje, a Kant ide i korak dalje te zaključuje kako istinoljubiva osoba mora biti melankolična. Stoga je temeljna razlika melankolije naspram acedije njezina stvaralačka sposobnost, zaključio je Raguž. Na koncu se o. Raguž osvrnu na pitanje kršćanske melankolije gdje ističe kako melankolija u kršćanstvu postaje sveta melankolija, gdje kroz milost i vjeru u Isusa Krista čovjek biva oslobođen neuravnotežene žalosti, ali ne i melankolije u potpunosti.

Četvrto predavanje održala je prof. dr. sc. Tatjana Jukić na temu: "Melankolija za modernitet (bilješke o Walteru Benjaminu)". Središnja tema predavanja bila je melankolija kao temeljna oznaka Walterova kritičkog aparata. Njegova zbirka djela iz 1925. godine donosi ideju melankolije kao sveobuhvatne figure misli kojom želi stvoriti interval između povijesti i filozofije. Osvrćući se na renesansu, autor ističe kako melankoliju ne možemo odvojiti od razdoblja reformacije te hrabro dijagnosticira istu melankoliju i samom Lutheru. Melankolija je tako udaljenost između sebstva i svijeta oko sebe, a takva deformacija postaje visokim stupnjem žalosnosti, istaknula je profesorica Jukić. U nastavku predavanja profesorica je iznijela dijalektičku strukturu melankolije gdje ju stavlja u vezu s ludilom i vidovitošću, zatim ekstremnom blizinom i ekstremnom udaljenošću, te poljoprivredom i kontemplacijom s druge strane. Kroz svoje bavljenje melankolijom, Walter Benjamin je pokušao objediniti dosadašnje rasprave o istoj, no zbog suprotno kronološkog načina pristupa povijesti melankolije, često biva krivo interpretiran, zaključila je profesorica Jukić.

Posljednje predavanje u prvom dijelu Simpozija održao je izv. prof. dr. sc. Daniel Miščin. Tema predavanja bila je: "Melankolija smrti Drugoga u opusu Jacquesa Derride". Razlika Derridine melankolije od one ranije jest okrenutost prema unutra, jer žalovanje promatra kao nešto duboko subjektivno. Za njega melankolija nije oznaka nakon smrti, nego baš suprotno, ona se kronološki smješta duboko u život, a svijest o smrtnosti drugoga dovodi do njene izraženosti, istaknuo je profesor Miščin. Derridina melankolija nije vezana uz eshatologiju, njemu je važnije kako će se onaj preživjeli nositi sa smrću drugoga.  Bit nadživjeloga je da kao atlas iza svake smrti voljene osobe preuzme na svoja leđa njegov svijet, a taj se svijet nastavlja u unutrašnjem dijalogu, zaključio je profesor.

Poslijepodnevni blok predavanja otvorila je prof. dr. sc. Valeria Sorge na temu „Melankolija u 'Parva naturalia' Agostina Nife“. Profesorica Sorge se u kontekstu sjete osvrnula se na područje aristotelizma u renesansi i na jednog od njezinih najuglednijih tumača, Agostina Nifa. Aristotelova fiziologija i naturalizam s kojima se Nifo sučeljava pripadaju arapskoj i latinskoj skolastičkoj tradiciji. Za Aristotela je sjetan čovjek netko tko bježi iz svijeta i osjeća posebnu sklonost za studij i meditaciju. Kod Nifa prevladava samo jedan od vidova složene tradicije sjete, to jest upravo medicinski vid, teorija raspoloženja i podudarnosti koju je utvrdila još hipokratska tradicija. Nifo se djelomično udaljava od Aristotelovog temelja:  za njega je sjetan čovjek vizionar koji proizvodi slike različite vrste.  Nifovo ustrajanje na bitnoj podudarnosti snova sjetnih ljudi sa snovima kolerika i sangvinika još jednom odražava tumačenje koje se udaljuje od Aristotela.  Nifo je iznio teorijsku pozadinu  te izvorno i značajno filozofsko usmjerenje glede teme sjete, on je značajan predstavnik filozofsko znanstvenih istraživanja unutar Aristotelovog usmjerenja.  

„Melankolija i umjetnost“ bio je naslov predavanja prof. dr. sc. Marine Vicelje Matijašić. Melankolija je, istaknula je Vicelja, prijateljica umjetnosti, ona koja se učestalo interpretira u umjetničkim djelima i iako najmanje poželjan temperament povezan sa crnom žuči, ona ipak postaje jednim od glavnih obilježja umjetnika. Jedan od velikih melankolika je bio i Michelangelo, što saznajemo iz njegovih pisama upućenih prijatelju. Kroz analizu umjetničkih djela smještenih u različitim povijesnim kontekstima profesorica je melankoliju prikazala kao jednu od velikih likovnih tema. Svi autori imaju jednak pristup djelu, on je vezan uz filozofska razmišljanja, međutim ono što im je zajedničko je stanje melankolije i sjete u kojima nastaju njihovi umjetnički radovi. Melankolija se tiče temeljnih pitanja života, ona ostaje vjerna materijalnom svijetu, ali prihvaća materijalni svijet kao simbol interpretacije, ona je simbol pod kojim djeluju povjesničari umjetnosti, zaključila je Vicelja.

Posljednji blok predavanja započeo je izv. prof. dr. sc. Kristijan Krkač, na temu: "Cinik kao melankolik koji svoju depresiju drži pod nadzorom". U prvom dijelu predavanja iznesene su definicije cinizma i cinika uopće, a poseban je naglasak stavljen da kod cinizma uvredljivost nije prikriven, već otkriven i pretpostavljena. Cinizam se sastoji od niza slojeva: životna situacija, praktična reakcija. sama uvreda, uvrijeđenost nekoga, uviđanje trivijalne istine, razumijevanje te konačno promjena načina života. S obzirom na to da se melankolija nerijetko veže uz današnju depresiju, profesor ističe kako umjereni cinizam može poslužiti kao lijek.

Sljedeće predavanje održao je dr. sc. Josip Bošnjaković s temom "Melankolija u doba narcisoidnosti". U predavanju je poseban naglasak stavljena na djelo "Ljubav u doba kolere", autora Marqueza. S obzirom da su melankolici ljudi ranjenog bitka, osjećanja izgubljenosti duše, oni su ujedno puni želje za smislom i nadom. Stoga je važno reći kako su upravo oni graditelji novog i boljeg svijeta jer su vođeni linijom idealnoga, istaknuo je profesor. U drugom dijelu predavanja stavljen je naglasak na odnos melankolije i narcisoidnosti. Za obje stvarnosti je važna slika zrcala. Narcisu radi divljenja samom sebi, a melankoliku radi nade za pronalaskom onoga što ne posjeduje. Melankolična osoba je spremna čekati ideal, upravo zbog želje, dok narcis zbog zaokupljenosti samoga sebe u pitanje dovodi čak i vlastitu smrt i njeno iščekivanje. Knjiga "Ljubav u doba kolere" nudi niz situacija koje pomažu razumijevanju ove dvije stvarnosti, naglasio je profesor Bošnjaković.

Posljednje predavanje na  simpoziju održao je doc. dr. sc. Niko Bilić s temom „Strijele se tvoje zabodoše u me (Ps 38,3). Duševne tegobe biblijskih junaka“. Profesor Bilić se u svojemu izlaganju osvrnuo posebno na tri biblijska junaka: Mojsija, Iliju i Jonu te tri junakinje: Sara, Ana i udovica iz Naina. Tim biblijskim likovima je zajednička krajnja depresija i želja za smrću. Međutim bitna distinkcija je ta da su tegobe muških likova verbalno rečene, dok ih žene ucijepljuju u svoju trenutnu egzistencijalnu situaciju.  Mojsije, vođa i medijator izraelskog naroda, svome Bogu govori da ga usmrti radi neposlušnosti svojega naroda. Zatim Ilija, odjednom uslijed pustinje govori Bogu da uzme njegovu dušu, dok mu Bog u šaptu blagoga lahora ne pokaže svoje pravo božansko lice. Prelazeći u drugom dijelu na junakinje profesor je istaknuo da Sara i Ana doživljavaju istu strahotu neplodnosti, dok im Bog milosrdni ne usliša želju. Udovica iz Naina, u svojoj tegobnoj egzistenciji i gubitku svega što posjeduje, doživljava čudo i ponovno gleda lice svojega sina. Sveto Pismo poznaje duboke duševne teškoće, osobe, junake, koje traže Njegovu pomoć, a terapija je shvaćanje velikog i snažnog Božjeg milosrđa, bio je zaključak profesora Bilića.

Nakon cjelodnevnog predavanja uslijedila je dinamična i plodonosna rasprava prisutnih profesora, studenata i predavača.

S. Bradarić/ K. Japarić

Na ovoj poveznici možete pogledati video prilog: https://www.youtube.com/watch?v=3_9NM8bJuUo&feature=youtu.be

 

Galerija slika

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.