Program je započeo svetom misom u kapelici Marije Majke Crkve koju je predvodio prof. dr. sc. Ivica Raguž, v.d. dekana Fakulteta, a u koncelebraciji su bili izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, v.d. prodekana za studente, izv. prof. dr. sc. Davor Vuković, v.d. prodekana za financije i doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, profesor psihologije na Fakultetu. U svojoj homiliji dekan je iznio tri misli vezane za evanđelje dana. Prva misao odnosi se na Isusa koji odlazi u hram. Prvo što je učinio bilo je da je ušao u hram pa tako i mi, kada ulazimo u neko mjesto, uvijek prvo trebamo doći u crkvu. Isus se nije dugo zadržao u Jeruzalemu, već odlazi u Betaniju, što hebrejski znači mjesto poslušnosti. Tako nam Isus zapravo govori o opasnosti grada od onoga što crkveni naučitelji nazivaju „urbanitas“ (građanština) i „curialitas“ (dvorski duh). Grad predstavlja mjesto odvojenosti od zemlje, mjesto oholosti, moći, znanja. Oni koji su Isusa primili, bili su ljudi koji nisu imali negativan duh grada, već su imali „seljački“ duh Betanije, duh poslušnosti i poniznosti. Druga misao vezana je uz smokvu bez ploda. Smokva predstavlja prirodu. Sv. Bernard iz Clairvauxa kaže „Više ćeš naći u šumama, nego u knjigama“. Priroda je puna života, ona jest život, plodna. Gospodin nam na primjeru smokve želi poručiti da postoji opasnost da budemo mrtva priroda – lisnati, ali bez ploda, puni lišća, ali bez ploda Možemo imati sva znanja, titule, lijep govor, ali da to sve bude bez ploda. Upravo se toga trebamo čuvati. Tako je dekan iznio i drugi poticaj svima nama, a to je „Ne budimo samo puko lišće bez ploda“. Treća i posljednja misao odnosi se na vjeru u Isusa Krista. Sve kod Gospodina, a tako i na teološkome studiju, teži prema vjeri, djelotvornoj ljubavlju. Vjera „premješta brda“, tj. brda oholosti. Ništa ne vrijedi studij teologije ako ne dolazi iz vjere i ne vraća vjeri, ako kao teolozi nismo vjernici koji će vjerom premještati brda oholosti u svojim životima i životima naših bližnjih. Ako pak nemamo još tako snažnu vjeru da možemo premještati svojom molitvom brda oholosti, Gospodin nam u evanđelju daje i lakše sredstvo, a to je praštanje. Kada opraštamo bližnjima, tada premještamo brda oholosti u sebi i u bližnjima. I tako pokazujemo da imamo istinsku vjeru, odnosno „vjeru Božju“, kako stoji u evanđelju, a to je vjera, djelotvorna ljubavlju, vjera plodna, a ne lisnata i nakićena vjera bez djela.
Nakon svete mise, program se nastavio u dvorani biskupa Antuna Mandića. Na početku su nam voditelji Josip Mikulec i Nikolina Blažević najavili studentski zbor s pjesmom Hvalospjev ljubavi. Nakon zbora, voditelji su srdačno pozdravili prisutne, te pozvali prvotno predsjednika studentskog zbora Luku Maroševića da nam uputi uvodni i pozdravni govor ispred svih studenata. Luka ističe da je igra ljekovita jer sadrži nešto oslobađajuće što nas izdvaja iz svakodnevnog. Umjetnik nam stvarajući daje uvid u nadnaravno, kroz umjetnost možemo dotaknuti otajstvo vjere i ljepotu božanskoga. Umjetnost je prilika za trenutak slobode od svih briga koje nas tište, trenutak zajedništva u kojem se radujemo jedni drugima. Nakon Luke uslijedio je pozdravni govor prof. dr. sc. Ivice Raguža, v.d. dekana. Dekan je podsjetio da su ključne četiri riječi za razumijevanje kršćanske ikone prema 2. nicejskom saboru: memoria, desiderium, osculum i adoratio honoraria. Te je misli Dekan primijenio za razumijevanje kršćanske umjetnosti. Umjetnik umjetnošću budi sjećanje na događanje spasenja u Isusu Kristu (memoria), budi žudnju za Isusom Kristom i vječnošću (desiderium). A osobito umjetnost budi u nama poljubac (osculum), da dajemo poljubac božanskim stvarnostima, odnosno kršćanska umjetnost je poljubac duha i materije, poljubac upućen Bogu. Naposljetku, umjetnost budi u nama štovanje onim stvarnostima u kojima je utisnuta božanska stvarnost (adoratio honoraria). Nakon uvodnih pozdrava nastupio je student Valentino Kujundžić s interpretacijom pjesme Kad dođeš u bilo koji grad autora Matije Bećkovića. Nakon predivne izvedbe Valentina Kujundžića pozornica je prepuštena studentskoj dramskoj skupini Sv. Josip Kupertinski koja je pripremila predstavu Izbor. Jako zanimljiva i vesela predstava nam je prenijela poruku da svatko od nas ima svoj poziv, bilo da se radi o bračnom, redovničkom ili svećeničkom pozivu. Po završetku predstave na pozornicu je stupio student Josip Horvat koji je recitirao autorske pjesme Riječi i Pomoć. Nakon Josipa, pozornicu je ponovno preuzela studentska dramska skupina s predstavom Isus i pustinjak. Druga predstava donosi nam pouku o ljudskom neznanju i neshvaćanju Božjih planova i putova, jer kao što je nebo visoko iznad zemlje, tako su i Božji putovi i misli iznad naših putova i misli. Nakon druge predstave na pozornicu je pozvana studentica Ana Umiljanović koja je recitirala pjesmu Stjepana Licea pod naslovom Ljubav nikada ne prestaje. Nakon Ane uslijedila je izvedba skladbe Con te partiro Valentina Kujundžića s pratnjom Marija Perineca na klaviru i Ive Ferbežar na violini. Po završetku prekrasne izvedbe stigao je trenutak za dodjelu nagrada. Nagrade su dodijelili studenti Luka Marošević i Valentina Martinuš. Nagrade su dodijeljene na temelju anketa koje su ispunili studenti. Prvu nagradu dobio je profesor Ivica Raguž kao profesor koji se najviše istaknuo u obogaćenju studentskog života. Također, u istoj kategoriji, uz njega je nagradu dobio i profesor Boris Vulić. U kategoriji nenastavnog osoblja u obogaćenju studentskog života najviše se istaknuo portir Vladimir Tolušić. Uz Vladimira, nagradu za istu kategoriju primila je i Lidija Drmić. Za kategoriju studenata koji su se najviše istaknuli u doprinosu obogaćenja fakultetskog života i promicanju fakulteta nagradu su dobili Maria Dragomirović, Luka Marošević, Iva Ferbežar, Valentina Martinuš i Ivan Vuković. Na kraju su se voditelji zahvalili svima na dolasku, a osobito izvođačima na uloženom trudu i vremenu.
Uslijedilo je zajedničko druženje u dvorištu Fakulteta.
Tekst: Maria Dragomirović / Luka Stanić
Foto: Gabrijela Bubalović
