Pokaznicu je izradio akademski kipar i medaljer Damir Mataušić. Damir Mataušić prije pet godina na temelju teoloških promišljanja prof. dr. sc. Ivice Raguža umjetnički je oblikovao cjelokupni prostor kapelice. Središte kapelice prikaz je Gorućega grma u kojem se nalaze Blažena Djevica Marija i Isus Krist u njezinu naručju. Gorući grm simbolizira oganj božanske ljubavi koji je Isus Krist bacio na zemlju po Blaženoj Djevici Mariji. Pokaznica također slijedi misao gorućega grma, jer ona „pokazuje“ goruću ljubav Isusa Krista, Krista koji se toliko ponizio te po malenoj hostiji, svojom gorućom božanskom ljubavlju, želi hraniti čovjeka.

Prof. Raguž istaknuo je u propovijedi da nova pokaznica treba biti velik znak, podsjetnik, ali i upozorenje ovomu, ali i svakomu teološkomu fakultetu da je teologija scientia fidei, znanost vjere! Zato je pokaznica, odnosno stvarna prisutnost Isusa Krista, Boga i čovjeka, u toj običnoj malenoj hostiji, simbol teologije. Naime, teologija počiva na porazu i poniženju razuma iz čega nastaje vjera koja je pokornost, podložnost srca onomu što nadilazi razum, a to je stvarna prisutnost Spasitelja u malenoj hostiji. Malena hostija kazuje nam da je njezino stvarno čudo iznutra, da je cijeli Isus iznutra, on kao Bog. Sv. Toma pjeva u himnu „Klanjam ti se smjerno“ da mu se „srce predaje“, odnosno u izvorniku da se „podlaže“ – tibi se cor meum totum subiicit. Zato nas euharistijska pokaznica poziva da se u nutrini podložimo Nutrini.

I nastavlja dalje sv. Toma, „jer dok promatra te, svijest mu prestaje“. Opet je izvornik snažniji: quia te contemplans totum defecit – „dok promatra te, cijeli pogiba“ (gine, biva poražen). Teologija tako izrasta iz poraza, poniženja, gubitka, pogibije, tj. ona izrasta iz vjere, jer vjera nije ništa drugo doli poniženje. No, upravo iz tako shvaćene vjere nastaje novi razum, a to je razum koji je prošao iskustvo poniženja, razum koji, zahvaljujući vjeri, uvijek ostaje euharistijski ponizan. Razum se takoreći urazumljuje pred euharistijskom pokaznicom. Pokazanica, u skladu s Djelima Apostolskim, doziva trajno u svijest teologu da se treba „većma pokoravati Bogu negoli ljudima.“ Stoga, teologija, koja se udalji od euharistijske pokaznice, prestaje biti znanost vjere te, kako je to osobito slučaj danas, ukida samu sebe. K tomu, pokaznica je također i slika istinskoga teologa. Jer, teolog treba „pokazivati“ ono što on nije, ono što ne dolazi od njega, od njegova razuma i volje, nego ono što Bog jest, što dolazi od Isusa Krista koji je čovjeku „pokazao“ Boga. Teolog je tim veći što je manji, ukoliko svojom mišlju, riječju i djelom „pokazuje“ Isusa Krista. I kao što pokaznica nosi goruću ljubav Isusa Krista, tako i teolog mora postati neka vrsta gorućega grma. Teolog misli vatreno, strastveno ili uopće ne misli! Teolog misli vatreno i strastveno, jer je iznutra zapaljen ognjem koji je bacio Isus Krist.