Nadbiskup Hranić se u svojoj homiliji osvrnuo na prethodna misna čitanja te istaknuo kako je prije svega duboko povijesno iskustvo židovskoga naroda to da je Bog njihov saveznik, On se Mojsiju objavljuje kao 'Jahve', kao bliski, osobni, prisutni, isključivi Bog. Upravo iz tog bliskog iskustva Božje ljubavi izrastao je i biblijski govor o anđelima. Tako možemo reći, istaknuo je Hranić, da Božja ljubav zapravo postaje uosobljena, ona prerasta u govor o anđelima, odnosno taj govor postaje Božja osobna briga za svakog čovjeka čije je dostojanstvo nepovredivo i jednako svima nama. Osvrnuvši se na Matejevo evanđelje (Mt 18) Hranić je istaknuo kako Isus u ovome odlomku daje svojevrsna načela pedagogije, Krist ističe kako se naš odnos prema drugima mora voditi ljubavlju, dobrotom i poniznošću, takoreći, u relaciji sa drugima mi moramo biti anđeli, nikako izvor sablazni. Naposljetku, nadbiskup se osvrnuo na poslanje profesora čija je služba upravo služba anđela jer su oni ti koji skrbe i odgajaju svoje studente, a u konačnici i svatko od nas je pozvan čitavo svoje biće staviti s povjerenjem u Božje ruke te dopustiti Gospodinu da nas vodi i oblikuje u našem pozivu. Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje svih prisutnih.

Tekst: Slađana Bradarić