Iz predgovora:
Padom komunizma Crkva je u Hrvatskoj izašla iz razdoblja o kojem će se još dugo raspravljati i prosuđivati ga. U ovim radovima nastoji se istražiti što se sve kroz to vrijeme zbivalo i kakve je utjecaje imalo na vjernika i instituciju Crkve u Hrvatskoj, te što više zabilježiti da se ne zaboravi i da se iz iskustva uči.

Crkva se nalazi na mučnom društvenom tranzicijskom razdoblju i nju sve to vrijeme pogađaju riječi iz GS 1: "Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također i Kristovih učenika, te nema ničeg uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njegovu srcu." I ona se osjeća suodgovornom za usmjerenje razvoja ovog i ovakvog hrvatskog društva. Kako se Crkva treba postaviti u novim društvenim mijenama? Čuje li se dovoljno njezin proročki glas? Ima li ona jasnu viziju za svoje djelovanje? Što zapravo građani, vjernici, određene skupine očekuju od Crkve i njezinog djelovanja?