Iz predgovora  hrvatskom izdanju:
U današnjem svijetu informatizacije i sve veće globalizacije razna sociologijska istraživanja na međunarodnom, nacionalnom ili na planu određene društvene skupine imaju svoju relevantnosti najmanje iz dva razloga. S jedne strane, za što bolje upoznavanje "vlastitih redova" kao i za strategijsko planiranje bilo koje vrste (od političkog, gospodarskog, vojnog, pa sve do crkvenog), a s druge strane za stvaranje javnog mnijenja odnosno za određeno suočavanje s javnošću ili pak za pozitivno utjecanje na tu javnost. Ako se Crkva, kao veoma važna religijsko- povijesna ustanova, trudi (p)ostati važnim religijskim čimbenikom u nekom društvu, onda mora, barem u svojoj povijesnoj i ljudskoj dimenziji, za razliku od otajstvene i božanske, kao ustanova i zajednica ljudi, biti spremna suočiti se sa svjetlima i sjenama svoje stvarnosti, kako bi na svjetlima planirala i gradila, a na sjenama korigirala svoju sadašnjost, a jednako tako i budućnost.

Relevantnost sociologijskih istraživanja prepoznala je Katolička Crkva već na II. vatikanskom koncilu, kada su koncilski oci u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium et spes" naglasili: "Neka se u dušobrižničkoj službi dovoljno priznaju i primjenjuju ne samo načela teologije nego također i otkrića profanih znanosti, u prvom redu psihologije i sociologije."