Knjižnica Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu obogaćena je djelom Karla Bartha: Die Kirchliche Dogmatik. Ovo monumentalno teološko djelo je snažno utjecalo na cjelokupnu katoličku i protestantsku teologiju.

Djelo se sastoji od četiri sveska podijeljenih u 13 dijelova koji svi zajedno imaju više od 9180 stranica. Prvi svezak posvećen je nauku o Riječi Božjoj. U dva dijela tog prvog volumena Barth naglašava trostruku formu Riječ Božje koja može biti objavljena, napisana i propovijedana. Objavljena je u Utjelovljenju Isusa Krista, napisana je u Pismima, a propovijedana je u crkvenom navještaju. Drugi svezak objašnjava nauk o Bogu. U prvom dijelu toga sveska ističe se da je Boga moguće spoznati jedino polazeći od Božje inicijative da objavi samoga sebe. Govoreći o Božjoj stvarnosti naglašava da je Bog »onaj koji ljubi u slobodi«. Zatim izlaže u čemu se sastoji »savršenost Božje ljubavi« (milost, svetost, milosrđe, pravednost, strpljivost i mudrost) i »savršenstvo Božje slobode« (jedinstvo, sveprisutnost, stalnost, svemogućnost, vječnost i slava). Drugi dio ovoga sveska posvećen je Božjemu izabiranju, pod čim je Barth podrazumijevao nauk o predestinaciji. Transformirajući nauk vlastite kalvinističke tradicije on pitanje izabiranja ili odbačenosti usredotočuje na Krista koji je na sebe uzeo svu odbačenost, a osim toga je onaj koji je izabran i izabire. Njegovo izabiranje vodi do zajednice, do Crkve i samo je u tom kontekstu moguće govoriti o izabiranju ili odbačenosti pojedinca. Treći svezak govori o stvaranju. U prvomu se dijelu toga sveska govori o Božjemu djelu stvaranja, njegovoj dobroti i odnosu stvorenoga prema Božjem savezu. Drugi dio ovoga sveska govori o čovjeku. Isus Krist »stvarni« je čovjek i kriterij prave humanosti, dok treći dio govori o providnosti, sotoni kao »nemogućoj mogućnosti« koji nema budućnosti, kao i o nebu, anđelima i demonima. Četvrti dio trećega sveska posvećen je etičkoj strani nauka o stvaranju. Bog daruje slobodu kako bi se moglo živjeti u zahvalnosti pred njim, sa drugim ljudima, poštujući život i ograničenost. Uspio je još dovršiti tri djela četvrtog sveska i djelomično četvrti dio istoga. Govoreći o pomirenju, u ovom je svesku pisao još o kristologiji, soteriologiji, pneumatologiji, ekleziologiji, opravdanju, posvećenju i pozivu.

Ovo je druga knjiga Lázara Iriartea na hrvatskom jeziku. Nakon Povijesti franjevaštva, ova je vrlo važna za proučavanje franjevaštva u svijetu i u nas.

Gotovo se kroz svako od sedamnaest poglavlja knjige protežu velike evanđeoske, kristološke, ekleziološke i karizmatske franjevačke teme i sadržaji, tako zorno vidljivi u životu dvoje Asižana, kao što su: franjevački oblik nasljedovanja Krista; otajstvo Kristova života u Franjinoj i Klarinoj pobožnosti; Krist prisutan u svojoj Crkvi; siromaštvo i poniznost kao specifičan način franjevačkog nasljedovanja Isusa Krista; put jednostavnosti i poslušna ljubav; evanđeosko bratstvo koje se otvara svim ljudima; franjevački apostolat i misionarska prisutnost.

Knjiga je izašla kao suizdanje Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Bogdana Mandića i Kršćanske sadašnjosti.

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u akademskoj godini 2014. /2015. godine, prigodom 200. obljetnice Strossmayerova rođenja, pokrenuo je niz predavanja pod nazivom „Lectio Strossmayer“. „ Lectio Strossmayer“ ima za nakanu  pozivati ugledne mislioce iz Hrvatske i inozemstva koji bi, na tragu biskupa Josipa Jurja Strossmayera, promišljali aktualna pitanja Crkve, društva, politike. Na taj način Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu želi u Strossmayerovu duhu doprinijeti promišljanju gorućih pitanja današnje Crkve, društva i kulture.

Knjiga „ U neopozivu savezu. Sabor i Židovi:  50 godina Nostra Aetate „, prof. dr. sc. Jana-Heinera Tücka s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Beču (Katholisch-Theologische Fakultät, Universität Wien) prva je u nizu Lectio Strossmayer. Autor je u uvodu  kratko  prikazao antijudaističke struje koje u Crkvi nisu minule nakon II. vatikanskog sabora, u tu svrhu komentirani su navodi i teze Katekizma Bratstva sv. Pija. U drugom dijelu  se pozabavio papom Ivanom XXIII. koji je i prije II. vatikanskog sabora počeo pružati ruku Židovima. U trećemu dijelu, govori o poletu i novoj snazi kojom su post-saborski pape nastavili produbljivati nauk i provoditi naputke Nostra aetate. U završnom poglavlju prof. Tück još se jednom osvrnuo na hermeneutiku II. vatikanskog sabora koja je, kroz deklaraciju Nostra aetate pozitivno artikulirala stav Crkve prema Židovima i zadala, i danas svježe, smjernice za dijalog sa židovstvom. Izdanje je dvojezično.

Iz predgovora Ivica Raguž, dekan Katoličkoga  bogoslovnog fakulteta u Đakovu 

Knjiga donosi članke i rasprave objavljene u periodici, a koji na reprezentativan način predstavljaju temeljne ideje koje su obilježile misao Stjepana Zimmermanna (1884. – 1963.) – svećenika, doktora filozofije, profesora filozofije na Bogoslovnom fakultetu, člana JAZU-a. Oni prikazuju širok spektar Zimmermannova javnog rada kao filozofa, kulturologa i religiologa te njegov utjecaj na kulturno ozračje njegova vremena, otkrivajući kako je Zimmermann središnjom zadaćom svojeg umovanja smatrao utemeljivanje i opravdanje mogućnosti racionalne spoznaje transcendentnog Bića, nadahnjujući se pri tom aristotelovsko-tomističkim misaonim poticajima.

U uvodnom eseju dr. sc. Daniel Miščin opisuje život i rad Stjepana Zimmermanna te prikazuje razvoj i dosege njegove filozofske misli.

Objavljeni tekstovi pridonijet će upoznavanju naše kulturne i znanstvene javnosti sa životom i radom akademika prof. dr. Stjepana Zimmermanna, koji pripada u red prvaka hrvatske filozofske i kulturološke misli 20. st. Također će poslužiti kao izvor korisnih saznanja profesorima i studentima humanističkih znanosti, posebno iz područja filozofije, filozofije povijesti, povijesti hrvatske kulture i kulturologije.

Ova je knjiga plod autorova dugogodišnjeg iskustva kao biblijskoga stručnjaka, kao voditelja hodočašća po Svetoj zemlji, kao pisca brojnih stručnih i popularnih knjiga, među koje se ubraja i ona slična određenja nastala prije dvadesetak godina kao svojevrsni vodič po Svetoj zemlji, a koja je, po njegovu vlastitom priznanju, morala biti posve nanovo napisana.

Autor se potrudio načiniti djelo koje će biti različito od drugih vodiča ne toliko po informacijama koje su iznesene, jer su one uglavnom manje ili više zajedničke svim vodičima, koliko stavljajući naglasak na širu obradu četiriju biblijskih mjesta koja su važna za kršćanstvo: Jeruzalem, Betlehem, Nazaret i Kafarnaum, dovodeći u međuodnos informacije o prostoru i vremenu i biblijsku poruku.

Druga važna razlikovna novina ove knjige odnosi se na pokušaj oživljavanja biblijskoga prostora posredstvom poruke koja redovito čini zadnji dio prikaza svakoga obrađenog biblijskog mjesta ili lokaliteta. Ta je poruka sažeta, jezgrovita i kratka, ali potrebna da se poveže mjesto uz biblijski događaj, a događaj uz posjetitelja ili hodočasnika.

Ovim djelom čitatelju se na svjež, jednostavan i slikovit način približavaju zemljopisni prostori Svete zemlje, a umjesto klasičnoga vodiča u rukama će držati knjigu tkanja teologije, povijesnih podataka te pouka i poticaja za osobno razmišljanje o mjestima koja su povezana s poviješću spasenja. Samo po sebi se razumije da će baš ovakva knjiga na nekome od svetih mjesta hodočasniku biti izvrsno i vrlo korisno štivo.