Događanja

DUHOVNE VJEŽBE ZA STUDENTE LAIKE 2019.

Autor:  Tuesday, 19 November 2019 |

Od 15. do 17. studenog 2019. godine su održane duhovne vježbe za studente laike pod vodstvom župnika iz Subotice, bivšeg studenta KBF-a, Dragana Muharema.

Tema ovogodišnjih vježbi jest „ do čovjeka savršena“ (Ef, 4, 14.) Glavno pitanje ovih vježbi jest:“ Što meni nedostaje da budem svet?

Na početku smo zazvali Duha Svetoga te promišljali o nemiru koji on donosi u živote te o tome kad smo ga sve susreli, a da toga nismo ni bili svjesni. U raznim situacijama; kad smo molili iako nije bilo odgovora, kad smo se nadali, pomogli drugome, prihvatili očaj… Također, u propovjedi nas je svećenik pozvao biti kao Noa- ludi za svijet, ali blizu Bogu.

Nastavio je na temu pitanja smisla života.  Je li smisao biti sretan? To je najčešći odgovor današnjice na ovo pitanje. No npr. samohrane majke nisu sretne, ali imaju smisao: žive za svoju djecu. Dakle sreća ne može biti smisao života, jer je ona prolazna, pokazatelj nekog čina. Da bi nešto bio temelj našeg života, ono mora biti vječno, neprolazno. Treba otkriti što je to za što bi čovjek dao svoj život. Treba težiti svetosti. Ne dobivati tu Božju ponudu i poziv. Završetak prvog dana obnove jest misao Immanuela Kanta: „ Uvijek se vješto uspravlja onaj koji je prikovan uz zvijezde!“ Ako se držimo Boga, njemu vjerujemo, dajemo mu svoj život u ruke, uvijek ćemo imati smisla usprkos apsurdu života.

Subotu smo započeli molitvom časoslova koji je svećenik preporučio moliti češće jer to opća molitva Crkve.  Razmatrali smo nad evanđeljem o Isusu i bogatom bezimenom mladiću. Taj mladić je imao sve, bogatstvo, ugled, bio je pobožan i moralan, no postavlja se pitanje,  što treba čovjeku koji ima sve? Potreban mu je smisao. Njegov život nije bio ispunjen. Da je taj mladić rekao Isusu „da“, danas bi ga častili kao sveca, a ovako je ostao samo jedna bezimena sjena koju je povijest progutala. Nameće se pitanje: „ Što meni nedostaje da postanem Božja?“  Nedostaje mi snage odgovoriti na Božji poziv na svetost. To mogu jedino ako se preobrazim, o čemu smo razmišljali u podne. Isus je u preobrazbi na Taboru pokazao pravog sebe i ona se događa u molitvi, jer se kroz molitvu postaje svetim. Mi ljudi smo nedovršeni i preobrazba je ključna u našim životima, kako bi izašli iz nesavršenosti šestog dana i ušli u radost Uskrsa.

Ključan pojam vezan uz molitvu jest da ona bude ustrajna. Ponekad Bog ne usliši molitve iz dva razloga: ili smo molili za pogrešnu stvar ili nismo dovoljno ustrajni. Zato nas Isusu poziva na krepost ustrajnosti i upornosti. Subotu smo završili Euharistijskim klanjanjem.

U jutarnjem nedjeljnom razmatranju smo se osvrnuli na sve što je dosad rečeno. Bog nam je dao 2 primjera na putu savršenstva: Blaženu Djevicu Mariju kao šarmantnu starletu. Šarm dolazi od riječi haris, što znači puna milosti. Dakle, ona je žena koja se u potpunosti otvorila Božjoj milosti i besprijekorno slijedila Isusa. A starleta znači zvjezdica, ali i u talijanskom jeziku glumica koja igra sporednu ulogu. Ona je bila sporedan lik u toj predstavi i posve obična žena i do danas je se časti kao najvećeg svetca Crkve. Ona nas je uvela u beskrajnu Božju milost i naša je velika zagovornica kod Oca. Ono što je izazvalo posebno iznenađenje jest drugi lik koji je uvijek bio uz Isusa i primjer je savršenstva, a to je magarac. To je životinja koja se u Svetom Pismu spominje 173 puta i svaki puta je u pozitivnom smislu. Novi zavjet počinje s magarcem; sveta obitelj ide na njemu u Betlehem, bježi u Egipat… Na njemu Isus na Cvjetnicu ulazi u Jeruzalem, a ne na konju. Ne možemo prodrijeti u tajnu Boga, ali Ga možemo nositi na svojim leđima poput ovog magarca. Dan smo nastavili pobožnošću Via lucis (Put svjetla).  To je pobožnost u kojoj se razmatra otajstvo Kristova uskrsnuća i rađanja Crkve na temelju svetopisamskih izvješća o susretima Uskrsloga i njegovih učenika te silasku Duha Svetoga, i to na način koji je u crkvenoj pobožnosti najsličniji križnome putu. Duhovne vježbe su završile svečanom nedjeljnom misom u kojoj nas je svećenik pozvao na ustrajnost. U životu je potrebna hrabrost u određenom trenutku, ali ono što je puno važnije i zahtjevnije je postojanost u odabranom načinu života. Ne treba posustajati jer je snaga naša u imenu Gospodnjem i dok se svijet mijenja enormnom brzinom, jedino što je trajno i stabilno jest naše služenje Bogu; jedino ćemo se postojanošću spasiti.

 

Tekst / Fotografija: Matea Miličić / Marija Hardi

 

Image Gallery

Contact us

Catholic Faculty of Theology in Đakovo

IBAN account:
Faculty: HR4523900011100474440
Dorm: HR3123900011500027586

 

The website KBF in Đakovo uses cookies to ensure a better user experience and functionality of the site. By continuing to browse the website, you agree to the terms of use.