U petak je fra. Stipo istaknuo kako je Isus grubo pričao o farizejima nazivajući ih različitim imenima (lopovi, lupeži, licemjeri.) Iako danas pojam farizeja ima negativan prizvuk, u ono vrijeme oni su bili uzor religioznog ponašanja. Upravo s takvim „najboljim vjernicima“ Isus ulazi u sukob želeći istaknuti njihovu dvoličnost i licemjerje. Krist ističe njihovo inzistiranje na primatu Zakona zaboravljajući na Boga i bližnje. Nadovezujući se na ovu temu, fratar je dotaknuo i temu obraćenja ističući kako se svaki čovjek mora pokajati i obratiti Bogu koji ima plan za svakog. Danas se ta dvoličnost vidi u svijetu pa i u samoj Katoličkoj Crkvi. To se očituje u sakramentima ispovijedi, u neopraštanju grijeha drugima. Vjernik je danas pozvan oprostiti i pokajati se te zadobiti spasenje. Prvi dan duhovnih vježbi je završio križnim putem.
Subota je započela jutarnjom molitvom časoslova nakon koje je uslijedilo razmatranje o Isusovim odnosima prema prijateljima koji su redom bili carinici, bludnice, stranci odnosno javni grešnici Upravo to je smetalo farizejima. Umjesto da ih zaobiđe, što je bila praksa ondašnjih „čistih“ Židova, on s njima stupa u dijalog. Družiti se i približiti grešnicima označavalo bi da je i sam nečist. Onaj koji susreće Isusa mora biti radostan što je opisao na primjeru carinika Zakeja. Tko su to današnji carinici? Oni kojima je potrebna pomoć. Fratar je postavio pitanje kakvi vjernici izlaze iz susreta sa Isusom. Suosjećaju li se sa današnjim „carinicima, bludnicama, strancima… jer to je pravo nasljedovanje Krista, a ne izbjegavanje. Nakon razmatranja je uslijedio drugi dio križnog puta. U popodnevnom razmatranju je fra. Stipo iznio prispodobu o farizeju i cariniku koji se mole u hramu. Molitva kao jedna od sastavnih navika svakog vjernika ne bi trebala samo proći. Molitva je susret s Bogom i samim sobom, ona je razgovor ali ona nije djelotvorna ukoliko nemamo umijeće susretanja. Treba se znati susresti s Bogom i samim sobom. Farizej se moli pohvalom samog sebe dok se carinik udara u prsa. Danas umjesto gledanja tko je došao na misu a tko nije mora se više pozornosti staviti na to kakav se izlazi iz crkve. Isusu nije važno koja se molitva moli već kakvo je srce u toj molitvi. Navečer je održano euharistijsko klanjanje.
Nedjelja je također započela jutarnjom molitvom časoslova i kratkim razmatranjem u kojem je fratar progovorio o čovjekovu poslanju. Naveo je kako su jedne od posljednjih Isusovih riječi bile: „Bit ćete mi svjedoci!“ Biti svjedok znači biti vjerodostojan govoriti i svjedočiti Krista. Biti Isusov svjedok znači svoj život usmjeriti na Boga. Glavni cilj Isusova svjedoka je vršenje Božje volje. Što znači prionuti uz Krista i odreći se svega poradi njega. Isus je stavio čovjeka iznad subote jer je ljubav prema Bogu i čovjeku nešto najvrijednije. Zato donosi dvostruku zapovijed. Treba stoga ljubiti i čovjeka. Samarijanac pomaže čovjeku jer voli čovjeka. Sve treba biti na veću slavu Božju ali ne da bi se čovjek uzvisio već sve treba upućivati na Boga koji je sama Ljubav. Duhovne vježbe su završile svečanim misnim slavljem.
Tekst: Lucija Šimunić/Matea Miličić
