Na početku izlaganja, prof. Matulić uputio je na riječi iz Poslanice Rimljanima – „Nada ne posustaje“ (usp. Rim 5,5) – koje su poslužile kao temelj za duboko teološko promišljanje o nadi kao daru od Boga, izvoru sigurnosti i spasenja. Govoreći o fenomenu zahvalnosti, predavač je upozorio kako njezino zatvaranje može otvoriti prostor za tzv. bezumno mozganje, dok istinska nada počiva na nepokolebljivoj vjeri i vjernosti Božjim obećanjima, čime nadilazi egzistencijalne tjeskobe.

U nastavku predavanja, prof. Matulić je uključio filozofijsku perspektivu, pozivajući se na pitanja Immanuela Kanta („Čemu se smijem nadati?“), Blaisea Pascala, Martina Heideggera te Friedricha Nietzschea, čije su ideje suprotstavljene kršćanskoj nadi koja se ne temelji na ljudskoj projekciji, već na Bogu. Poseban naglasak stavljen je na misao Joachima de Fiorea i njegovu podjelu povijesti na tri doba – Oca, Sina i Duha Svetoga – čime se ukazuje na napetost između duhovne vizije i institucionalnog ustroja Crkve. Prof. Matulić se osvrnuo i na razvoj utopijskog mišljenja u moderni, osobito tijekom 19. i 20. stoljeća. Istaknuo je kako su različite vizije utopije – od građansko-buržoaskih do marksističkih – imale za cilj preobraziti svijet putem znanstvenog i tehnološkog napretka, no u stvarnosti su često vodile u distopijske stvarnosti obilježene ratovima, totalitarizmima i ekološkim krizama. U tom kontekstu, predavač se osvrnuo i na misli Jürgena Habermasa o suvremenim egzistencijalnim nesigurnostima. Kao odgovor na takve povijesne i filozofske tendencije, predavač je naglasio kako kršćanska nada nije sentimentalna utjeha niti psihološka kompenzacija, već ontološka sigurnost utemeljena na životu, žrtvi i uskrsnuću Isusa Krista. Ta nada, kako je istaknuo, nadilazi racionalno očekivanje i postaje nada protiv svake nade (usp. Rim 4,18), usmjerena prema konačnom ispunjenju – spasenju i pobjedi dobra.

U završnom dijelu predavanja, prof. Matulić je istaknuo poziv Crkvi i kršćanima da u svijetu budu svjedoci nade, aktivni sudionici u izgradnji Božjega kraljevstva, u borbi protiv zla i nepravde kroz povijest. Predavanje je zaključeno riječima iz Rim 15,4: „… da strpljivošću i utjehom Pisma imamo nadu.“

Na predavanju su bili nazočni zainteresirani studenti i profesori, a promišljanja prof. Matulića ponudila su poticajan doprinos teološkoj refleksiji i obogatila program Jubileja nade svojom misaonom ozbiljnošću i duhovnom dubinom.

Tekst: Marija Jakopović
Fotografija: Jelena Živković