Nadbiskup Đuro je pozdravio sve nazočne te studentima i djelatnicima KBF-a čestitao njihov dan. Uvodeći u misno slavlje rekao je: „Često nam se čini da je naš ljudski život traženje Boga no današnja nam liturgija Riječi otkriva da je Bog onaj koji traži čovjeka. Bog nema mira dok nas ne nađe i kao braću i sestre dovede izmirene u svoj Očinski dom. Traži nas u našim životnim situacijama: lutanjima, brigama, kušnjama, podjelama i grijehu. Dopustimo mu da nas pronađe i utecimo se na početku ovoga slavlje ponizna srca njegovu milosrđu i praštanju.“

Studenti KBF-a čitali su misno čitanje, pjevali psalam, a đakon Gutenberg Hounye je pjevajući navijestio evanđelje. Mješoviti zbor KBF-a pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić predvodio je pjevanje.

Nadbiskup Đuro je započeo homiliju tumačenjem prispodoba iz naviještenog evanđelja o izgubljenoj ovci i drahmi u kojima sv. Luka retoričkim pitanjima želi privući pažnju i potaknuti čovjeka na razmišljanje polazeći od našeg osobnog iskustva, a to je da neke stvari u životu otkrijemo, tek kad ih izgubimo. U tom smislu mons. Hranić je naglasio:  „Volio bih da ponajprije mi profesori i svećenici znamo vrednovati Teološki fakultet koji nam je povjeren kao dar i to kao najstarije živuće visoko učilište u Slavoniji, staro 219 godina; povjeren na odgovorno služenje i upravljanje te na daljnji razvoj u skladu s potrebama Crkve i društva danas i sutra. U godini, u kojoj je i naše Sveučilište proslavilo pedeset godina postojanja, dobro se podsjetiti na riječi pape Lava XIV., koji u najnovijoj apostolskoj pobudnici Disegnare nuove mappe di speranza (Crtati nove karte nade) navodi: „Obrazovanje je jedan od najviših oblika ljubavi prema bližnjemu. Svijet treba te oblike nade!“ Naš je Fakultet povjeren nama. Naravno, on je mjesto i osobnoga napretka. No, daleko više je, kako kaže papa Lav u navedenom dokumentu, mjesto „kršćanskoga odgoja, koji je uvijek dinamičan i zbornog (zajedničarskog) karaktera. Uvijek u traženju istine, koje se događa ne pojedinačno nego zajedno“. Naš je Fakultet tu radi unaprjeđenja i promicanja teološke misli i ostvarenja evangelizacijskog i proročkog poslanja Crkve na ovim prostorima, u ovim i nadolazećim vremenima. Crkva k tome samu sebe definira kao učiteljicu čovječnosti, plemenitosti, dobrote, nesebičnog služenja i solidarnosti. A Fakultet bi trebao biti slika Crkve! I nije li to veliki izazov i zadaća za sve nas?!

Drugo što je nadbiskup istaknuo je želja da shvatimo da je sam Bog u potrazi za nama. Njemu je važan ne samo Fakultet, nego i svatko do nas. „Ono po čemu se Bog ponaša poput pastira nije samo traženje ovce, nego radost u nebu koju sam Bog osjeća zbog pronalaska i obraćenja jednog grešnika (usp. r. 7). Paradoksalna je i radost iz koje proizlazi da pravednici ne smiju smatrati da Bog voli samo njih. On jednako tako ljubi i grešnike.“

I u tumačenju prispodobe o izgubljenoj drahmi, u nesrazmjeru između vrijednosti jedne drahme i neizrecive radosti zbog njezina pronalaska nadbiskup Đuro je rekao: „Bog se ne odriče nikoga. Svi su mu važni. On ne može ne voljeti bezuvjetno sve nas – svoju djecu i svima nam oprašta i prije našega kajanja. Naše kajanje je samo izričaj našeg primanja njegova oproštenja. I zato je u nebu ista radost kad pastir nađe izgubljenu ovcu kao i kada žena pronađe svoju drahmu. Božjem odnosu prema pravednicima pretpostavljena je radost zbog obraćenja grešnika.“

Zaključujući homiliju mons. Hranić je rekao: „Dies accademicus je trenutak u kojemu smo pozvani vratiti se svome izvoru: Bogu i Crkvi, poruci Božje riječi – Isusovim prispodobama, odustati od sebe i tvrdoće srca u odnosu prema drugima, vratiti se svome identitetu, smislu i poslanju i postati novi stvor u Kristu. Čovjek nove vjere! Ili riječima pape Lava XIV: „Vjera je disanje, koje sve discipline opskrbljuje kisikom. Samo će tako kršćanski odgoj“, zajedno sa svima drugima, „postati kvasac svekolikog humanizma, koje može odgovoriti na pitanja ovoga vremena“.“

Program proslave Dana KBF-a nastavljen je svečanom akademijom u Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižice.

Voditeljica Odjela za kvalitetu Antonija Pranjković pozdravila je sve prisutne i otvorila program svečane akademije. Na događanju su prisustvovali dekani, prodekani i pročelnici fakulteta i odjela Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Zatim je slijedilo izvođenje   himne Republike Hrvatske, koju je izveo studentski pjevački zbor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu pod ravnanjem maestra Ivana Andrića.

Čestitke Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu povodom Dana fakulteta uputio je prof. dr. sc. Jurislav Babić, prorektor za znanost i međunarodnu suradnju i izaslanik rektora Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera prof. dr. sc. Drage Šubarića. U govoru je istaknuo kako Sveučilište s ponosom nosi ime biskupa Josipa Jurja Strossmayera, velikog prosvjetitelja i dobrotvora koji je obilježio hrvatsku kulturnu i akademsku povijest. Naglasio je da Katolički bogoslovni fakultet, od svog osnutka, predanim radom nastavnika i studenata odgovara na potrebe društva te ima osobitu ulogu u suvremenom kontekstu obrazovanja utemeljenog na suradnji Crkve i akademske zajednice. Na kraju je uputio čestitke svim djelatnicima i studentima Katoličkog bogoslovnog fakulteta uz želju da se zajedničkim radom nastavi graditi još snažnije i uspješnije Sveučilište na dobrobit domovine i društva u cjelini.

Nakon prorektora, uslijedila je riječ dekana. Dekan, izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin u svom obraćanju prisutnima, istaknuo je važnost dvaju temeljnih pojmova koji čine identitet teološkog fakulteta – liturgije i tradicije. Naglasio je kako liturgija predstavlja središte crkvenog i teološkog života, dok tradicija nije statični pojam, nego „prijenos života iz generacije u generaciju“, koji oblikuje identitet i duhovnost ustanove.  Dekan je istankuo i postignuća fakulteta:

• organizirano je 30 događanja, među kojima 13 znanstvenih skupova i više popularizacijskih susreta,
• osnovana je udruga Alumni KBF-a,
• upisana je treća generacija specijalističkog studija propedeutike psihoterapije,
• izdano je pet znanstvenih zbornika i knjiga, objavljena četiri broja teološkog časopisa „Diacovensia“, te
• potpisan sporazum pet sveučilišnih sastavnica o zajedničkim studijima.

Prije akademskog čina promocije sveučilišnih magistara teologije uslijedio je glazbeni predah. „Preludij iz Suite antique (John Rutter)“ izveo je Duo Fabris.

Uslijedio je akademski čin promocije sedam sveučilišnih magistara teologije te troje specijalista propedeutike psihoterapije i teoterapije.

Prije dodjele godišnjih nagrada i priznanja Duo Fabris obogatio je program izvevši glazbenu točku „Siciliana i Allegro iz Sonate u F duru (G. F. Händel)“

Dekanova nagrada za najbolji uspjeh u studiju dodijeljena je studentu 5. godine Stjepanu Kuhariću za postignuti uspjeh u studiju 4,84.  Dekanovu nagradu za najbolji diplomski rad dobio je Zinsou Hermann Kodjo za rad „Organizacija duhovne dimenzije palijativne skrbi u terminalnoj fazi života. Implementacija i razmjena dobrih primjera između Đakovačko-osječke nadbiskupije i Biskupije Porto-Novo“, izrađen pod mentorstvom prof. dr. sc. Suzane Vuletić. Nagrada zaposleniku za poseban doprinos u radu dodijeljena je Mislavu Jerkoviću, suradniku za ljudske potencijale.

Povelju zahvalnosti Fakultet je ove godine uručio prorektoru prof. dr. sc. Vladi Gubercu kao posebno priznanje za izuzetnu podršku i pomoć Fakultetu tijekom oba rektorska mandata, kao i za važan doprinos u jačanju partnerstva između Fakulteta i Sveučilišta, osnaživanju akademske i duhovne misije Fakulteta te poticanju međuinstitucionalnog dijaloga i razvoja važnih projekata.

Povelje zahvalnosti za posebne zasluge u promociji Fakulteta uručene su vjeroučiteljicama Jasmini Rašković, Ružici Papić, Marini Vukić Vdoviak, Valentini Čutura, Sanji Srnović, Silviji Mašaberg i Ani Volf.

Svečana akademija završila je himnom Gaudeamus igitur nakon čega je uslijedio zajednički domjenak i druženje svih prisutnih.

Tekst: KBF Đakovo
Fotografija: Jelena Živković