Profesor Raguž se u svojem razmatranju osvrnuo na teme odreknuća i euharistije koje je predstavio kroz nekoliko vidova. Raguž se prije svega osvrnuo na starozavjetnu pripovijest o Abrahamu i Lotu kojima je zajednička činjenica da su obojica napustili svoju svakodnevnicu i krenuli u nepoznato s time da se u razmatranju usmjeravalo na Lota i njegove odluke. Naime, Lot je za razliku od Abrahama krenuo lošim putem i bilo mu je važnije bogatstvo čime je profesor nastojao ukazati na to da i nas danas guše brige ovoga svijeta i zatomljuju u nama Božji poziv. Sukladno tome i kad se opredijelimo za loš put, Bog uvijek šalje upozorenja da se na pravi put i vratimo. Nakon toga Raguž se u svojemu razmatranju osvrnuo na pojedniačne tekstove iz Novoga zavjeta poput: 2 Tim 4,9 postavljajući pitanje koliko je naša svakodnevnica udaljena od Krista, zatim se osvrnuo na Matejevo evanđelje i Petrovu ispovijest koja nam doziva u pamet naše vlastito odricanje od grešnoga života što je i važnost svake duhovne obnove. Slijedom toga ova misao o samoodreknuću je prisutna posebice kod svetoga Pavla u njegovim poslanicama jer Pavao izričito kaže kako zavodljivosti svijeta za njega više ne igraju ulogu. Na tome tragu govora o odricanju, dekan se osvrnuo i na euharistiju te je istaknuo kako se Krist na Posljednoj večeri odriče sebe samoga zbog nas i daje se nama za hranu i piće te je time euharistija događaj Kristova odreknuća. Pri završetku razmatranja profesor je naglasio i važnost teksta iz poslanice Korinćanima (1 Kor 12) koji nam nagoviješta kako vjerovati u Krista znači biti ud zajednice i biti povezan sa svim udovima. Nakon bogatog razmatranja uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio prof. dr. sc. Ivica Raguž u koncelebraciji sa duhovnikom doc. dr. sc. Grgom Grbešićem.

Tekst: Slađana Bradarić
Fotografija: Brigita Kukuruzović