„AKO ŽIVIMO, GOSPODINU ŽIVIMO!“ (Rim 14, 7)

Izvan jeruzalemskih zidina, na mjestu zvanom Lubanja, uz Krista su razapeta još dva zločinca. Jedan s lijeve, drugi s desne strane. A „stajao je ondje narod i promatrao“ (Lk 23, 35).

Kao nekoć, pojedinac se uvijek iznova gubi u mnoštvu. On mnoštvu prepušta odgovornost, te postaje ravnodušni promatrač patnje drugoga. Još i više: skriven u mnoštvu, ispunjen mržnjom, on postaje najglasniji vrištač: „Raspni, raspni ga!“ (Lk 23, 21).

Od početka svoga javnog djelovanja, Krist je iz sumraka neodlučnosti pozivao mnoge, koji su mu prilazili. Čini to i na kraju svoga života: nasuprot onomu ne lijevoga razbojnika stoji da raskajanoga zločinca s desne strane s odgovorom otkupljenja: „danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23, 41).

Krist nas svojim uskrsnućem poziva da krenemo iz sumraka osobnih pitanja, skrivenih u galami mnoštva, putem svjedočanstva vlastite uskrsle vjere, pune odgovornosti i osobne zauzetosti za pitanja i patnje drugih! Takva je zauzetost znak unutarnje oslobođenosti pojedinca od ravnodušnosti prema svemu što se oko njega događa. Krist nije umro za mnoštvo! On nije uskrsnuo radi mnoštva! On to čini radi svakoga od nas pojedinačno! Ipak, „nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo“ (Rim 14, 7-8).     

Neka nam svima uskrsli Gospodin podari snage svako naše pojedinačno da ugraditi u veliko da zajednice u kojoj živimo i Crkve, u kojoj svi zajedno ispovijedamo vjeru u Njegovu smrt i uskrsnuće!

U ime uprave Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu

svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

v. d. dekana
izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin