U svrhu realizacije predloženog projekta bit će analizirana korespondencija biskupa Strossmayera s tadašnjim britanskim premijerom Williamom Ewartom Gladstoneom (poglavito u razdoblju do 1876. do 1892.), kao i njegovo prijateljstvo s barunom Johnom Emerichom Edwardom Dalberg-Actonom, poznatim britanskim katoličkim književnikom, političarom i povjesnikom. Nastavno bi, s angloameričkog motrišta te uz kritičku interpretaciju, cilj istraživanja bilo rasvjetljivanje novih spoznaja o Strossmayerovoj ulozi u preporodu hrvatske kulture, njegov stav prema južnoslavenskome pitanju i panslavizmu, kao i novopovijesna analiza dosega njegova istupa na Prvom vatikanskom saboru.
Projektni prijedlog uzeo bi u obzir činjenicu da dva stoljeća po preminuću biskupa Strossmayera sam spomen njegova imena, zbog nemalih postignuća u 90 godina više nego sadržajna života, izaziva divljenje i zahvalnost upućene hrvatske i europske javnosti, no sve više i one svjetske; ipak, osvrnuli bismo se i na to da još uvijek ima i neupućenijih, kod kojih Strossmayerovi čvrsti stavovi, a napose njegovo „sveslavenstvo“, i dalje izazivaju podozrivost. Zato i danas, u okvirima Europske unije kao zajednice kojoj, kao nekoć habsburškoj Carevini, većina europskih država ponovno pripada, ocjenjujemo da su iznovljenog istraživanja itekako vrijedna tumačenja njegove potpore jednakopravnosti i višenarodni suodnosi koje je, lakoćom vlastitih prijateljstava, sklapao sa Česima (František Palacký, František Ladislav Rieger), Slovacima (Ján Kollár) i s mnogima drugima radi jačanja općeg slavenskog utjecaja, zagovora saveznog državnog uređenja, razumijevanja za sjedinjenje kraljevina Dalmacije i Hrvatske te jamčenja da materinski mu hrvatski jezik bude uveden u onodobnu službenu javnu uporabu u Domovini.

Voditelj projekta: doc. dr. sc. Tihomir Živić (Odjel za kulturologiju)

Suradnici na projektu: Mr. sc. Tadija Crnjak, Doc. dr. sc. Šimo Šokčević