Na temelju svoje dugogodišnje predavačke i istraživačke djelatnosti te objavljenih kolumni u Vjesniku đakovačko-osječke nadbiskupije, koje je ovdje ukoričio, profesor liturgike na KBF- u Đakovu, izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin, predstavlja čitateljima knjigu «Misal Pavla VI. i Misal Pija V. Novo i staro u bogoslužju Crkve». Djelo donosi izvrstan pregled dvaju misala za koje je, kako autor ističe u svojem Uvodu, Benedikt XVI. istaknuo «da je Misal Pavla VI. redoviti izričaj (ordinaria expressio) pravila molitve, a Misal Pija V. izvanredni izričaj istoga pravila molitve (legis orandi).» (str. 7.)

Zvonko Pažin se odlučio na objavu ove knjige potaknut suvremenim raspravama unutar teologa liturgičara, ali i vjernika, pri čemu ne vlada sloga oko pravilnoga vrednovanja obaju misala. Često se, naime, na osnovu subjektivnih razloga može naići na govor u terminima poput «bolji misal», «bolja liturgija» – ako se već ne služe tim terminima, mnogi sigurno misle nešto slično (!) – te podcjenjivanje spram Misala Pavla VI. odnosno Misala Pija V. pri čemu se redovito tek postavlja neprikladna alternativa ili jedan ili drugi. Upravo zbog toga djelo nastoji ponuditi širokom čitateljstvu jednu uravnoteženu, znanstvenu i jasnu usporedbu i prikaz ovih dvaju misala ističući vrijednost svakoga od njih, čime Pažin daje svoj nemali doprinos ovoj raspravi.

Autor polazeći od gore navedene činjenice koju je izrekao Benedikt XVI. te grabeći iz liturgijskih i ostalih vrela, na stručan i znanstven način obrađuje odabranu temu. Prvi dio knjige donosi nam prikaz dvaju misala u povijesnom kontekstu. Drugi je dio naslovljen «Red mise po dijelovima u prethodnom i važećem Misalu»; takva podjela označava sistematičan i logičan pristup temi, koji je uočljiv na svim razinama Pažinove knjige. Ova je vrijedna knjiga k tome izvrsno opremljena znanstvenim aparatom.

Djelo će zasigurno biti zanimljivo, teolozima, liturgičarima, studentima, ali i širem čitateljstvu. To je svakako na tragu autorovih riječi iz Uvoda, kako: «ova knjiga može poslužiti kao osnova za raspravu o prikladnosti i primjerenosti jednog ili drugog misala. Na koncu, iskreno se nadamo da će i ovo djelo pridonijeti međusobnom razumijevanju i uvažavanju onih koje se priklanjaju jednom ili drugom misalu.» (str. 8.)