Oslanjajući se na isječak današnjeg evanđeoskog teksta, u kojem farizeji Isusu pristupaju u zajedljivosti i neiskrenosti, predvoditelj je naglasio kako i sami nerijetko živimo u nepovoljnim okruženjima upravo takvog farizejskog pristupa, koji se pak negativno odražava i na naš nutarnji svijet. Za razliku od takvog pristupa, Isus nam, kako je pokazao u današnjem evanđelju, nudi istinoljubivost i jasnoću, koje su ujedno odraz autentične duhovnosti. Osobe koje se odvaže na taj pristup zrače jednom neobjašnjivom vedrinom i radošću. Budući da su protkane ovim darovima, osobe ih u isto vrijeme unose u svoje obitelji i druge zajednice u kojima djeluju.  

Predvoditelj slavlja je nadalje istaknuo kako takav pristup nije uvijek lako ostvariv i da svi prolazimo svojevrsnu „tamnu noć duše“, koje nisu bili pošteđeni ni katolički sveci i mistici, poput sv. Ivana od Križa, čiji spomendan dan slavimo. Ove mučne situacije nutarnjih kušnji i doživljaja maraka, koje suvremenost naziva depresivnim stanjima, mogu se, istina, dugotrajno protezati na „noći“ i/ili dane, ali nas trebaju dovesti do spoznaje posebne Božje naklonosti, kao milosnog vremena su-odnosa i nade, zahvaljujući kojemu možemo izaći još osnaženiji, nadahnutiji i osvjedočeniji u blagoslov, koji iz takvog stanja proizlazi, a koji nam se kao Milost posebno daruje u vrijeme došašća.