Prof. Dogan istaknuo je dvije vrste pomoćnih biskupa: pomoćni biskup s posebnim ovlastima i pomoćni biskup koji se daje dijecezanskom biskupu kao pomoć. 2019. godine, u svijetu je bilo 515 pomoćnih biskupa. Sama uloga pomoćnog biskupa je kao smokva bez ploda. Iako ima puninu svetog reda i ima biskupiju, a ne prebiva u njoj, ne donosi ploda za nju. Dolazi se do zaključka da treba posjeći smokvu da ne crpi zemlju. Važan je lik vinogradara, koji ne želi posjeći smokvu, nego ju okopava i gnoji kako bi ona urodila plodom. Iz te prispodobe možemo zaključiti koja je stvarna uloga pomoćnog biskupa.
Ono što se najviše uočava u samom naslovu rada jest pojam korisnost. Pojam korisnost nije novi u CIC-u. kan 1025., par 2. Traži od kandidata korisnost za Crkvu. Početke pomoćnog biskupa možemo gledati iz protjeranih biskupa, kada su Saraceni harali Europom. Oni su bježali pred Saracenima i nadali su se da će se kad tad vratiti u svoju biskupiju. Kada su već bili tu gdje jesu, onda su ti „prognani biskupi“ pomagali dijecezanskom biskupu. Kako je vrijeme prolazilo i biskupi umirali, Crkva je na njihovo mjesto imenovala nove biskupe, kako bi ime biskupije živjelo. S vremenom je došlo do prakse imenovanja pomoćnog biskupa.
Zakonik kanonskog prava traži da sakrament svete potvrde dijeli dijecezanski biskup ili barem drugi biskup. Nema nekog temelja da pomoćni biskup podjeljuje sakrament potvrde, jer potvrđenici nisu dio njegova naroda. Pravilnije bi bilo delegirati župnika koji predstavlja jedinstvo svoje zajednice, istaknuo je prof. Dogan.
Trenutno ne postoji niti jedna pastoralna potreba koja zahtijeva pomoćnog biskupa, Crkva može na sve potrebe odgovoriti preko generalnog vikara ili biskupskog vikara. Ako pomoćni biskup nije imenovan generalnim vikarom, on nema nikakvu ulogu. Za službu je potrebna zadaća koju sadrži, a zadaća pomoćnog biskupa ne postoji, on zadaću dobiva tek imenovanjem za biskupskog ili generalnog vikara. Ova figura se može zloupotrijebiti. Umjesto imenovanja pomoćnog biskupa, nastavio je dalje predavač bolje je imenovati jednoga ili više generalnih ili biskupskih vikara, a ako treba predstavljati biskupa to može bilo koji prezbiter, samo što je razlika u tome što on ne može imati štap i mitru.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava.
Tekst: David Ferić
Fotografija: Maria Dragomirović
