Događanja

Komemoracija za pokojnog papu emeritusa Benedikta XVI.

Autor:  Srijeda, 11 Siječanj 2023 |

10. siječnja 2023. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održana je komemoracija za pokojnog papu emeritusa Benedikta XVI. Komemoracija je započela izvedbom gregorijanskog korala „Ja sam uskrsnuće i život“ u izvedbi mješovitog pjevačkog zbora KBF-a u Đakovu. Nakon pjesme student Petar Tustanovski i studentica Lucia Tica, pročitali su nekoliko bitnih stvari iz životopisa Benedikta XVI. Napose se govorilo o njegovu rođenju, krštenju, biskupskom ređenju i geslu, te naposljetku o njegovu mandatu Rimskog prvosvećenika.

Poticajnu riječ o papinu životu i djelu u tri misli, izrekao je v.d. dekana, prof. dr. sc. Ivica Raguž. Prva misao. „Nema velike poteškoće u razumijevanju tekstova ako postoji lakoća čitanja. A lakoća čitanja postiže se učestalim čitanjem. Tko često čita i trudi se čitati, postiže lakoću čitanja i zahvaljujući lakoći čitanja, uspjet će razumjeti i najteže tekstove. Mogli bismo reći da su tekstovi Benedikta XVI. napisani da ih se može lako čitati. Da ih se može učestalo čitati i kroz to lagano čitanje, da se može upoznati vjera u Isusa Krista, da se može upoznati i Tradicija Crkve. Razlog laganog stila/jednostavnog stila pisanja Benedikita XVI., koji omogućuje lakoću čitanja i učestalost čitanja, jest takozvani „ribarski stil“ – ponizni stil, koji ne čini ništa drugo, nego imitira/nasljeduje stil Svetoga pisma. To je stil svih crkvenih otaca. Što jednostavnije se piše, tim kroz jednostavnost ne progovara ljudska mudrost nego Kristova mudrost. Možda je sada tek početak istinske recepcije njegove misli, jer se više na njemu ne može graditi vlastita karijera.“ Prof. Raguž smatra da su za zemaljskoga života Benedikta XVI., mnogi njegovi branitelji zapravo gradili svoju vlastitu karijeru na njemu. Ali i mnogi koji su bili protiv njega, bili su protiv njega jer su također gradili svoju karijeru. To je sudbina teologa koji dođu na vlast. Na vlasti budu osamljeni. Oni koji su „za“ njega, nisu zapravo za njega, nego kako bi zahvaljujući njemu gradili svoje karijere, a oni koji su protiv njega, nisu protiv njega, nego samo žele graditi svoju karijeru.

Druga misao. Njemački filozof Hans Blumenberg je jednom rekao „da teolozi uvijek govore jezikom drugih“. Vrlo ironično i cinično, ali ta njegova izjava opisuje teologe 20. st.. „Čitajući vaše tekstove“, kaže Blumenberg „uopće ne čitam vaše tekstove, nego čujem jezik drugih.“ Da istina je.  I danas se u teologiji, nastavio je prof. Raguž, čuje samo jezik filozofije, sociologije, psihologije i svih mogućih studija. Uvijek se govori jezikom drugih. Ono što je Ratzinger htio postići i kao teolog i kao papa je upravo suprotno: biti sposoban govoriti jezikom Pisma, Tradicije, a ne jezikom filozofije, sociologije, psihologije i drugih znanosti. Ratzinger se u mnogim svojim promišljanjima žestoko suprotstavio takvoj teologiji „koja govori jezikom drugih“, koja se, da bi opstala na sveučilištu, pretvara u historijsku teologiju, praktičnu teologiju, psihologizirajuću teologiju, psihoterapijsku teologiju.. U jednom svom članku Ratzinger veli kako se takva teologija pretvara u „trash“ literaturu, u literaturu smeća; pročitaš i nakon toga odmah možeš baciti u koš za smeće. Štoviše, ta „trash“ literatura u teologiji nastaje zato što svi žele biti kreativni, žele pisati originalne članke, kako ističe papa Benedikt XVI. Zato nas papa Benedikt XVI. poziva da otkrijemo teologiju koja će govoriti Kristovim jezikom – jezikom Pisma i Tradicije. Benedikt XVI. na nekim se također u mnogim tekstovima suprotstavlja onim težnjama u Crkvi, koje pod svaku cijenu traže pluralizam u teologiji. To je opasna teologija! Skupovi se organiziraju da se promovira pluralizam. Skupovi se pak, prema Benediktu XVI., ne odražavaju da se promovira pluralizam, nego da se misli Istina. A gdje smo posvećeni istini, tamo će sama posvećenost istini donijeti pluralizam, različit pristup otajstvu vjere.

Treća misao, U jednom svom promišljanju Benedikt XVI. tumači reljef s crkvene propovjedaonice koji se nalazi u talijanskom mjestu Troia. Do sada nije odgonetnut smisao reljefa. U središtu je lav koji proždire janje, a protiv toga lava bori se psić. Današnja teologija, a i sam Benedikt XVI., nisu sigurni koga predstavlja lav i psić. Možda današnja sveučilišna teologija predstavlja lava koji proždire vjeru kršćansku. I Papa naziva takvog teologa „žderačem“ kršćanske vjere. A možda je teolog, kaže Joseph Ratzinger, nismo sigurni, možda je teolog upravo taj smiješni psić koji pokušava pružiti otpor duhu ovoga svijeta, koji se trudi biti ne žderač, već niti „čuvar vjere“. Taj reljef predstavlja veliko upozorenje za današnju moderne teologije, za teologe i vjeroučitelje, da se preispitamo jesmo li znanstveni žderači vjere ili pak, što da košta, smiješni psići, ali koji hrabro pružaju otpor lavu današnjega društva i čuvaju vjeru. Potom je prof. Raguž istaknuo pet misli iz članka Benedikta XVI. „Duhovni temelj i crkveno mjesto teologije.“

  1. Naš papa naglašava da je teologija puka igračka vladajućih sila bez Crkve. Teologija koja se udalji od Crkve i crkvenosti biva prepuštena silama koje vladaju na sveučilištu i društvu. Upravo tako teologija na sveučilištu nema slobode – ona misli da je slobodna od Crkve, a zapravo je izgubila slobodu, tako što je podređena duhu vremena, duhu znanosti. Također teologija, koja se udaljila od Crkve, gubi istinu. Pretvara se u puku hipotezu o kojoj se može raspravljati, ali na kojoj se ne može graditi vlastiti život. Teologija koja se pretvara u promišljanje u silni broj hipoteza o kojima se može uvijek raspravljati, ali ne i graditi svoj život. Takva slobodna teologija postaje neslobodnom, postaje ovisna o duhu vremena.
  2. Danas se Crkva se i ono crkveno smatra stranim znanstvenoj teologiji. Ali tako teologija, koja se otuđila od Crkve, postaje samovoljna i  neslobodna teologija. Ratzinger naglašava kako je Crkva bez teologije siromašna i slijepa.
  3. Ratzinger pokazuje na koji način je Crkva mjesto teologije. Naime, u temelju kršćanske vjere su riječi sv. Pavla: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“. U tom smislu kršćanska vjera je događaj smrti, događaj sprovoda: moje ja nije više moje, odvaja se od samoga sebe i priklanja se većemu – Isusu Kristu. Teologija podrazumijeva „promjenu subjekta“, umiranje sebi samom, tj. teologija podrazumijeva obraćenje. To se ne događa vlastitim silama, nego izvana, potrebna je pasivnost, potreban je zahvat izvana koji se događa po Kristu i Crkvi. Na više mjesta, papa Ratzinger pozitivno o pasivnosti, biti obuzet Kristom i Crkvom.
  4. Teologija podrazumijeva da se istina prima u vjeri. A to znači da početak mišljenja ne dolazi od nas. Upravo taj novi početak jest obraćenje. U tom smislu, teologija ne postoji bez obraćenja. Teologija dolazi iz vjere, dakle, iz obraćenje: „Od ja prema ne-više-ja“. Teologija je tim kreativnija što vjera postaje više iskustvo. Što se teolog više obraća, što više gubi samoga sebe i postaje djelom većega od sebe samoga – Krist i njegovo Tijelo, tim je veći teolog. Papa piše kako „sama racionalnost ne može stvoriti veliku teologiju“. Da, sam studij, marljivost, studiranje, istraživanje, čitanje silnih filozofa i teologa, ali  svega ostalog, ne može stvoriti veliku teologiju. Nakon Benedikta XVI. europska teologija, mišljenja je prof. Raguž, u biti ne postoji, unatoč velikom broju teoloških učilišta i znanstvenih radova kao danas. Nema velike teologije, jer nema teologije koja izrasta iz obraćenja iz promjene vlastitog subjekta koji se priklanja Kristu i Crkvi – to podrazumijeva život u askezi, molitvi.
  5. Navještaj i teologija. Navještaj za papu Ratzinger nisu hipoteze. Navještaj, koji čuva crkveno učiteljstvo, nisu hipoteze na kojima se gradi život. Zato Učiteljstvo čuva navještaj i samu istinu, a time obvezuje i samu teologiju. Navještaj je uvjet teologije. Cjelokupna teologija Josepha Ratzingera jest apologija jednostavne vjere, vjere baka i djedova – ljudi koji jednostavno vjeruju, protiv „žderača“ vjere znanstvene teologije. No, tu ulogu ima i crkveno učiteljstvo, ono je obrana jednostavne vjere, vjere običnih ljudi. U tom smislu, crkveno učiteljstvo podsjeća teologiju, prema papi Ratzingeru, da je Bog demokratičan: da svi imaju pristup istinu, a oni samo oni najpametniji.  Piše papa Ratzinger: „Briga za vjeru malenih je za učiteljstvo važnije od straha od protivljenja velikih.“

Zatim su studentica Maria Dragomirović i student David Ferić pročitali nekoliko citata iz tekstova Benedikta XVI., dok ih je na klaviru pratio student Mario Perinec. Uslijedila je kratka molitva, a program je završio pjesmom: „Na gozbu kralja Jaganjca“.

Tekst: David Ferić
Fotografija: Nikolina Blažević

 

Galerija slika

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.